Zbog tebe

Epilog

GODINU DANA KASNIJE

Otvaram kovertu koja je upravo stigla na moj radni sto i jedva čekam da vidim Andreinu reakciju.  Kupio sam kuću za nas i tako napravio još jedan korak naprijed u našoj vezi. 

Protekla godina je bila skoro pa nestvarna, ali i teška posebno na početku.  Nemam pojma kako dam izgurao sve to, ali jesam.  Bez nje sigurno ne bi uspjeo, ali uz nju i nemoguće postaje moguće.

Od kako me one noći pronašla u skladištu, na borbi, svaka naredna noć,  bila je naša.  Nije bilo šanse da je ostavim ni na koliko sati, a kamo li na nekoliko dana. 
Koliko sam mogao samo da pogriješim da sam ostvario svoje namjere i otišao kako sam planirao. Ubio bih nas oboje, a vremenom bi se i sam uništo.

Andrea je postala skroz druga žena,  a ja sam uživao svaki dan stajati pokraj nje i posmatrajući potpuni pteobražaj.  Samopouzdanje je joj je postalo nevjerovatno, a ona ljepša nego ikad.  Ljubav je i za jake i za slabe, od jednog pravi totalno nemoćne, a od drugih neuništive.  Ja sam onaj nemoćni kad je ona u pitanju, ali u potpunosti njen , bez ostatka i rezerve.

To što nosi moj prsten na ruci i što planiramo ogromno vjenčanje , samo je dokaz koliko dobro smo uspjeli da ispravimo sve one krivulje koje su se oko nas splele. Prije tri mjeseca  je pristala da se uda za mene, a sad mislim da je vrijeme da joj pokažem i naš dom.

Prošli mjesec sam dobio poziciju direktora u banci i odmah sam posle toga odlučio da nam kupim kuću. Nismo o tome pričali, ali bih volio našu malu oazu gdje ćemo uskoro da proširimo porodicu ako sve bude u redu.

Bio bih nezahvalan kad bih od Boga tražio više nego što imam. Nas dvoje smo dobro i svaki novi dan proveden zajedno stvara jaču i stabilniju vezu, još malo pa brak. Ona i dalje radi u bolnici i prezadovoljna je, a ja samo  želim da svaki dan na licu vidim onaj zadovoljni osmjeh, da uveče zaspi na mojim grudima i da se ujutru isti tako probudi.

Imam još pola sata dok ne budem morao da odem po nju i odlučim se ipak izaći ranije. Želim da joj kupim cvijeće, rezervišem negdje sto za dvoje i da proslavimo. Neće nam uvijek biti ovako divno, ali će prave uspomene da ublaže velike udarce. Niko nema život bez problema, uvijek je nešto tu negdje, ali ne izgleda beznadežno kad si ruku pod ruku sa osobom zbog koje postojiš na ovom svijetu.

******

"Ovo nije smijer kuda bi trebali ići" ćutm i vozim, po malo čak i uživam u njenom neznanju.

"Evo nas stigli smo" ona gleda u mene pa se okrenu prema velikoj kapiji i zagleda se u veliku dvokatnicu pred  nama. Ništa ne govori samo izađe iz automobila i dalje zureći u tu kuću.

"Je li ovo ono što mislim da jeste" pita dok joj glas drhti i zagrlim je s leđa.

"Da, to je baš to. Naš dom, za našu budućnost i za naše sutra. Imaćemo mnogo mjesta za djecu, a unutrašnjost možemo da promjenimo ako  ti se ne svidi" osjetio sam na ruci suzu,  ali znam da je bila ona radosnica.

"Predivna je izvana. Možemo li ući unutra" okrene se prema meni gledajući me sa isčekivanjem i dalje suznih očiju. Poljubim joj oba obraza brišući slani trag s njih. Na tom anđeoskom licu čak i bistre suze izgledaju lijepo, ali ih ne želim tamo.

Otključam kapiju i uvedem je u mali raj koji će vremenom da postane pravi dom.

Obišli smo cijelu kući, razgledali svaki ćošak. Andrea je već imala zamisli kako bi šta trebalo da izgleda i veselo je govorila o tome. Bio je užitak posmatrati je. Upijao sam je očima ne govoreći ništa. Čista sreća je bila iscrtana na njenom licu, a sjaja u očima je bio još veći.

"Sad bi trebali poraditi na bebi" zateče me na brzinu i baci mi se u naručije. Pričali smo po nekad o djeci ali smo to odlagali za kasnije zbog vjenčanja i prostora. Osmijeh mi se razlije licem i poljubim je sočno ne mareći što smo u prašnjavoj prostoriji kojoj treba generalno čišćenje i natjeram je da podigne noge oko mog struka.

"Možemo odmah početi, ali sam rezervisao sto za večeru. Htjeo sam te izvesti negdje da proslavimo ovo. Posle toga ću do jutra praviti bebu sa tobom, a ko ne uspijemo večeras, radićemo na tome svaki dan dok budem na godišnjem, a ti bi trebala da uzmeš neplaćeno dok ne zatrudniš" ona se smije i nastavlja da me ljubi.

"Zbog tebe bih prihvatila sve. Moj si mi sve što imam. Volim te od prvog trenutka kad sam te vidjela i to će trajati dok kog dišem" nastavim da je ljubim po vratu i u iskušenju sam da je stisnem na vrata i završim ovo što sam započeo.

"Volim i ja tebe isto toliko. Ipak mislim da prvo moramo u stan. Sad te želim u našem krevetu potpuno spremnu za mene" ona se stisne uz mene trljajući mi ukrućeni ud od svoje središte.

Da me povede i u sam pakao, ne bih se bunio već bih je u korak pratio, ali ona me vodi u raj, a let u tim visinama s njom vrijedan je svega.

KRAJ !!!