Zbog tebe

15. Vuk

Andrea izgleda totalno izgubljeno, lice joj je postalo blijedo kao krpa, a ruke joj drhte. Iz nje je u valovima isijavala bol, pogađajući me kao da sam izložen strelicama, peckalo me po koži.  Pogled joj bježi od mene, a žena pored nas ili to ne vidi ili neće da vidi.  Nije jedina kojoj je mučno na njenu pojavu i meni je.  Moram priznati da izgleda nevjerovatno mladoliko i dotjerano.  Da ne znam na kakva je sranja sposobna i sam bi se divio ljepoto, ali ova mi se gadi.

"Gospođo, molim vas da odete" znam da mi glas zvuči prijeteće, ali ne mogu s savladati dovoljno da je opomenem normalno. U ovom momentu mi nikako ne treba jedan od onih mojih žestokih izliva bijesa, sjebaću sve time.  "Uzmenirili ste mi djevojku.  Odlazite! " ona se nasmije, kao da sam ispričao vic,  pokazujući savršeno bijele zube.  Odmjeri me onim očima kao da me proždire, osjećao sam se kao komad mesa ispred hladne hijene. Osjećaj je bio odvratan podsjetnik na onu noć kad me Mila prodala za svoj fiks. Prljav i prazan... Mrzio sam to.

"Savršen primjerak, dušo.  Vidi se da imaš ukusa" kad je to izgovorila pukao sam. Šake sam stisnuo u pesnice, podsjećajući sebe da sam muškarac, a ona žena. Zvijer u meni je željna krvi, ali ne može na slobodu.

"Ovaj vas komentar shvatam kao uvredu. Budite sigurni da ta vaša hladna ljepota mene neće dovući u vaš krevet niti bi sebi dozvolio tako nizak pad.  Koja god svrha vašeg dolaska do nas bila zadržite je za sebe i jednostavno se gubite.  Sledeći put neću biti ovako kulturan kad se nađemo licem u lice... Kučko" shvatam da je ovo što sam rekao vrlo ružno i da mi ne  malo ne prilicu ovo ponašanje, ali ona je to zaslužila.  Zaslužila je puno gore, kada je njoj mogla zabiti takav nož u leđa.

"Prijetiš mi" uzmem Andreu za ruku i na sto spustim novac za račun.Odjednom postajem svjestan Andreine hladne ruke u mojoj i mog bijesa od koga mi se vilica steže, a tijelo podrhtava. Ako se ne saberem samo ću prestrašiti nju.

"To vam više dođe kao upozorenje ili opomena.  Ja ne prijetim, najčešće obećavam, samo u vašem slučaju pravim izuzetak" ona se zlobno naceri i pogleda u Andreu.  Pokušala je dotaći, ali sam je povukao iza sebe i stao između njih dvije štiteći je svojim tijelom, Ne dam da je njene grešne ruke dotaknu, uprljaće sve ono što je ostalo netaknuto u njoj. "Da se niste usudili dotaći je"Glas mi je poput režanja, dubok i samom meni stran.

Andreu sam izvukao vani za sobom, bijesan kao nikad u životu, a ona je i dalje bila sva izgubljena.  Bez riječi je zurila u pod i dalje izgledajući blijedo kao da nema kapi krvi u sebi. Bez ikakvog upozorenja joj podignem glavu gore i utisnem poljubac u one sočne usne. Nema reakcije na to i prokunem onu ženu koja je samo minut ranije ostala iza nas.

"Hoću kući... Vodi me kući" zagrlim je i natjeram se na normalno disanje. Ne pomažem joj ni ja tako što šizim pored nje.

"Naravno. Idemo kući" otvorio sam joj vrata svog auta i zakopčao pojas. Sve bih dao sad za samo jedan osmjeh koji će me rastopiti. Ona je iz nekog razloga i uništena i poražena, a razgovor o tome bi joj puno pomogao, samo ne znam kako bih se sam nosio s tim. Nju nešto izjeda iznutra  i sam bi volio znati šta, samo ne znam da li sam spreman to i čuti.

Dok je nju toliko strah  i razmišljati o tome, pitam se samo kako je to podnijela. Ne znam čak ni kako je mogla nositi iste gene kao i ona žena, a biti sušta suprotnost nje. Nešto debelo ovdje ne valja...

Vozio sam polako do kuće, ne znajući šta joj reći ni šta uraditi da bi se osjećala bolje. Vjerovatno ništa, ali sam joj stisnuo ruku čisto da zna da nije sama u svemu ovom. Očekivao sam suze, dramu, ali ne i ovu odsutnost svega toga. Teško joj pada sve to, vidim po njoj, a ona i ne sumnja koliko jem ja razumijem. Zapravo smo po negdje toliko slični da me to zaprepašćuje i plaši, a u isto vrijeme mi daje krila da poletim. Imamo dodirne tačke i one su baš one rane koje je na nas ostavila prošlost. Kad bi samo znali kako jedno drugom pomoći da ispravimo ono što se pokvarilo i da nastavimo dalje bilo bi savršeno. Bili bi lijek jedno drugom, a možda.... A možda bi bili smrtonosni i jače otrovani nakon svega. Nije li to rizik s kojim se moramo suočiti oboje?