Saved ( Harry Styles, Croatian )

Welcome back!

Sjedio sam u autu gledajući u jednu točku. Tišina. Tu i tamo bih naišao neki automobil i to je bilo sve. Nisam bio niti svjestan koliko sam sjedio u ovom prokletom automobilu. Vjerovatno satima. Rukom sam obrisao staklo na prozoru nebih li vidio koliko se već zamračilo. Odlučio sam nakon što sam vidio da se vani dovoljno smračilo te da je sigurno prošla ponoć krenuti u stan. Znao sam da ću se ponovno susrest sa Amber, ali sam ovo vrijeme koje sam proveo u autu proveo na razmišljanje o njoj. Zapravo, meni Amber donosi samo nesreću krenuvši od same moje karijere. Zatim moje svađe sa mojim roditeljima, fanovima, najboljim prijateljima. Uništila mi je sve što sam imao, i ovo je nestvarno koliko sam ja nju volio i bio slijep, nisam uvidio ništa, nisam vidio nikoga samo nju. Bio sam zaslijepljen njenom ljepotom. Njenim svime. Promijenio sam se radi nje, koliko sam samo djevojaka odbio radi nje, trudio sam da zadobije moju pažnju, a nju cijelo vrijeme nije bilo briga. Bolno je to, zbilja je. Sve sam izgubio radi nje, i spreman sam to sada ispraviti. Ne želim patiti za nekim tko ne mari za mene. Tko mi je jednom riječi uništio život. Brzim koracima našao sam se ispred stana te otvorio vrata. Po prvi put me nije bilo briga što joj je i da li je dobro. I ne znam kako ali to je bila istina. Izuo sam se te krenuo prema dnevnom boravku gdje sam ju mogao zateći kako gleda televizor sa masnicom na licu. U tom trenu me je malo i zabolilo jer sam u potpunosti zaboravio da sam ju udario. Zapravo to se toliko brzo dogodilo da nisam bio niti svjestan toga što sam radio.
- Jesi dobro?- upitao sam ju te je kratko kimnula glavom.
- Dobro.- tiho sam prošaptao te se sjeo nedaleko od nje promjenivši program. Nije reagirala i to je još bolje jer mi se neda razgovarat s njom. Osjetio sam kako se diže sa kauča te odlazi negdje ali nisam gledao za njom. Gledao sam samo u jednu točku na ekranu. Bože, zar mi se ovo zaista dešava?

4 MONTHS LATER

Harry P.O.V

- Harry bol nije rješenje.- viknula je na mene Tasha nakon što sam drugi put ovog tjedna došao kod nje na tetoviranje.
- Ovo radim iz vlastitog zadovoljstva.- rekao sam te se zavalio u stolicu promatrajući moje ruke koje su gotovo bile cijele prekrivene tetovažama. Desetak tetovaža u 2 mjeseca, suludo ali istinito. Pogledao sam na svoju lijevu ruku te je ime Des zauzimalo većinu moje ruke. Sviđala mi se ta tetovaža. Jako.
- Harry.- pokušala me je zaustaviti u mojoj namjeri da se tetoviram ali joj nije išlo najbolje.
- Veliki križ ovdje.- pokazao sam joj na mjesto gdje sam imao malo svoje čiste kože na šta je ona mrzovoljno uzdahnula. Uzela je pribor i šablonu te počela polako crtkat po mojoj koži.

Amber P.O.V

Danas se ga nakon toliko vremena spremam vidjeti. Otkupninu sam za njega platila, i jedva čekam da ga vidim. Nedostajao mi je puno taj moj mali veseljko, iako sam zapravo cijelo vrijeme mislila na Harrya. Nismo se mjesecima čuli, i ne znam šta je sa njim, ali sam čula svakakve priče kako se je pretvorio u strašilo. Iako nisam vjerovala tim pričama, nije mi bilo lijepo slušati o njemu na takav način. Bilo kako bilo, sat je pokazivao 12 i James je već trebao biti ovdje. Nervozno sam počela tapkati nogom po podu od vrućine a i dosade, jer ovdje već stojim dobrih 20 minuta. Nakon par neuspješlih pokušaja da se sklonim od zubatog sunca u daljini sam vidjela siluetu istog onog dečka kojeg sam zadnji put ugledala živog prije gotovo godinu dana. Vidjevši njegov osmijeh kada me je ugledao pored one raspječene usnice i malkog ožiljka na licu popravio mi je dan. Dotrčala sam mu u zagrljaj ponovno osjetivši onaj njegov miris. Ono njegovo tijelo pod mojim bilo je puno više jače i zagrljaj mu je bio snažniji. Ojačao se tamo,gdje god da je bio. Sada mi je samo drago što ga vidim sretnim.
- Princezice moja,zar sam ti toliko nedostajao?- upitao me je kada je shvatio da ga ne želim pustiti iz zagrljaja. Nisam mu odgovorila, ali sam znala da me je razumio iako nisam rekla niti jednu jedinu riječ. Zbilja mogu reći da me poznaje u dušu. Nakon što sam ga pustila prvo što sam primjetima bila je kratko ošišana kosa. To do malo prije nisam niti primjetila.
- Zašto?- postavila sam mu pitanje te prošla rukom kroz njegovu kosu.
- To je prvo što mi imaš reći nakon što se vidimo nakon toliko vremena?- upitao me je laganim smješkom na šta sam se i ja nasmiješila.
- Prvi dojam.- progovorila sam na šta se ponovno nasmijao spustivši glavu do moje.
- Jako si mi falila, jesi dobro?- tiho je rekao glavom naslonjenom na mojom na šta sam kimnula glavom dajući mu doznanja da ne želim odgovoriti, već mu na taj naćin reći.
- A ti?- upitala sam ga na šta je podigao svoju sa moje glave.
- Vjerovala mi ili ne, bilo mi je odlično. Bio sam sam, mogao sam promisliti o svemu, i dao sam si vremena da uskladim sve što sam trebao. - rekao je na šta sam kimnula glavom prstom prešavši prema njegovom ožiljku na licu. Iako ga nije boljelo, napravio je takvu facu, vjerovatno se sjećajući ponovno tog događaja. I ja ga još nisam u potpunosti shvatila, zapravo nisam niti polovicu, ali hoću, morat ću saznati što se dogodilo mojem Jamesu.
- Idemo li konačno kući?- upitao me je na šta sam se nasmiješila kimnuvši glavom. Ponovno sam se preselila kod mame, i ne znam kako će na to reagirati ali u onaj stan više ne ulazim. Ispreplela sam svoje sa njegovim prstima te se uputila prema parkiralištu gdje sam potražila svoj auto.
- Ti voziš?- iznenađeno me je upitao na šta sam se nasmijala.
- Što je u tome čudno?- upitala sam ga na šta je on samo odmahnuo glavom.
- Puno se toga promjenilo vjeruj mi.- rekla sam te skrenula lijevo povučivši ga za sobom jer sam ugledala svoj auto. Zapravo nije bio moj, praktički je pripadao mojoj majki koja mi ga je poklonila za rođendan, iako sam se tome protivila, nije za mene skup auto poput audia. Ruku sam položila na haubu auta na šta se nasmiješio.
- Zašto sam znao iz daljine da je taj crveni tvoj?- postavio je više retoričko pitanje na šta sam se nasmijala.
- Ali nisi to izrekao tako da ti se to ne vrijedi.- iplazila sam mu jezik uputivši se prema sjedalu. Iako sam se dugo protivila vožnji suta i svemu što ima veze s tim, osjećam se moćno kada sjedim za volanom, zaista.

Harry P.O.V

Otkada sam se oprostio od Amber krenuo sam nekim drugačijim životom. Počeo sam odlaziti na svete mise, iako su se svi zgrožavali mojih tetovaža koje nisam uspio pokriti niti dugačkom jaknom i šalom. Jednostavno sam ih imao posvuda. Posvetio sam se Bogu iz jednog razloga. Mog oca. Nekako sam tada povezan s njim i osjećam ga. Osjećam se poprilično neobično ali i zadovoljno s druge strane. Osjetivši vibraciju mobitela u džepu posegnuo sam prema njemu i na ekranu je bilo zapisano Zaynovo ime. Uzdahnuo sam te se javio čuvši buku na mjestu gdje se nalazio.
- Jesi blizu?- upitao me je na šta sam stao razmisliti da li sam uopć krenuo u dobrom smjeru.
- Da valjda.- rekao sam nastaveći hodati jer sam uvidio tablu pored koje sam svaki dan prolazio kada sam se išao naći s njim.
- Očekujem te unutar 10 minuta.- rekao je te prekinuo. Ponovno sam uzdahnuo pogled bacivši na moju novu tetovažu prekrivenom bijelim velikim flasterom koliko se god protezala tetovaža. Oduvijek smo Zayn, Louis i ja to nazivali flasterima iako to oni nisu bili. Jednom me je čak i Lux priupitala da li sam se slučajno porezao jer sam joj rekao da nosim flaster. Dok se sjetim te malene, zaista mi fali. Nadam se da ću ju ponovno vidjeti uskoro. Stignuvši ispred ulaza pozovonio sam jer bez posebne šifre se nije moglo uči.
- Šifra.- rekao je sam automat na šta sam utipkao pin na šta su se vrata otvorila. Na vratima sam pozdravio čuvara i produžio korak. Prošao sam dugim hodnikom krenuvši u sobu za sastanke. Gurnuo sam glavna vrata te unutra mogao zateći dečke, Josha, Simona i ostalo osiguravajuće društvo. Pridružio sam se njima sjednivši na stolicu ispred koje je pisalo Styles. Sjeo sam pogledavši prema prezentaciji koja je bila prikazivana na ploči.
- Nije moguće.- rekao sam sam sebi u bradu pročitavši brojke.
- I?- rekao je netko od dečkiju na šta sam okrenuo glavu prema njima držeći usta lagano otvorena.
- Pa ovo je odlično!- kliknuo sam nasmiješivši se na šta su mi se i ostali pridružili.
- 3 miliona i dalje čeka na vas.- rekao je Simon na šta sam se ponovno osmjehnuo pogledavši u brojke. Ovo zaista nije moguće, One Direction se vraća?

Evo ga ljudi moji,nastavak je tu, milion pitanja je tu, ponovno smo u budućnosti iznenada, ali sve ćete kroz nastavke saznati. Imam jednu ideju koja će vas zaista šokirati ali o tom potom, saznat ćete sve kroz nastavke. One Direction se vraća. Zašto? Kako? Saznat ćete vrlo brzo. Nastavite mi čitati i biti lijepi i dragi. Volim vas, i molim vas izrazite svoje mišljenje o ovome. 💋💋