Probudila me čudna melodija koja je dolazila iz susjedne sobe. Otvorila sam oči te razgledala oko sebe. Soba ukrašena brojnim motivima i uzorcima cvijeća. Uzdahnula sam te ponovo zatvorila oči,ali ne u nadi da ću ponovno zaspati već da se probudim iz ove more. Nedostaje mi Harry,više od ičega,iako je prošla jedna noć bez njega. Krenula sam se ustati kada sam čula kucanje na vratima.
- Naprijed.- doviknula sam te maknula poplun sa sebe. Ispred mene se stvorila meni poznata šarena glavica sa ogromnom torbom u ruci.
- Gemma?- vrisnula sam te joj potrčala u zagrljaj. Spustila je torbu te me zagrlila. Dugo smo se grlile i smješkale jedna drugoj. Nisam ju vidjela od onog incidenta koji se desio na večeri,kojeg se ne sjećam tako rado.
- Kako si?- upitala me je nakon što smo se izgrlile te sam slegnula ramenima. Na mom licu je nestao smješak te sam spustila pogled.
- Oh, Hazz?- upitala me te sam uzdahnula. Lagano sam kimnula glavom te sjela ponovno na krevet.
- Poslao me da ti donesem ove stvari,jer on nije u 'stanju'.- rekla je radeći nekakvu facu u stilu ' da baš' i sjela kraj mene.
- Ne budi tužna zbog njega,pomirit ćete se,uvijek do sad jeste.- pokušala me je raspoložiti ali u ovom trenutku je to doslovno bilo ne moguće.
- Koliko si mi stvari donijela?- upitala sam ju gledajući u torbu. Nekoliko sekundi nije ništa odgovorila te sam ju već zabrinuto pogledala.
- Sve,nije htio imati ništa tvoje u stanu.- tiho je rekla te sam osjetila kako se moje oči u istom trenutku pune suzama. Nisam sigurna da li je to refleksno, ili ga previše volim?Harry P.O.V
Sjedio sam na kuhinjskom stolu i listao slike sa laptopa. Tražio sam one gdje smo ja i Amber najbolje ispali. Odlučio sam si ih ugravirati i staviti negdje u stan,pust je od kad sam njene slike pospremio. Popio sam gutljaj kave te nastavio sa pregledavanjem slika. Bilo ih je na tisuću i sve u raličitim kutevima slikane. Osjetio sam kako mi vibrira mobitel te sam ustao sa stolice i pogledao ka ormariću. Gemma, šta sad ona hoće? Par sekundi sam razmišljao da li da se javim,i na kraju nevoljko jesam.
- Reci sis.- rekao sam nekako ne raspoloženo te nastavio gledati slike.
- Dostavila sam Amber stvari.- rekla je nekako smireno te sam nakrivio glavu nebi li vidio sliku koja je bila naopačke.
- Aham.- rekao sam više sam sebi u bradu te sam mogao čuti njen histeričan uzvik.
- Budalo.- rekla je te sam nakon nekoliko trenutaka čuo pištanje u slušalicu. Prekinula mi je. Uzdahnuo sam te u imeniku potražio broj Eda. Nisam ga čuo mjesecima, a i nisam siguran jesmo li dobri. Stavio sam slušalicu na uho te mobitel pridržao ramenom. Stao sam pred ormar i počeo kopati po košuljama.
- Halo?- mogao sam začuti njegov karakterističan glas te sam se nasmijao.
- Ed?- rekao sam te izvukao iz ormara jednu crnu Louis Vuitton košulju koju mi je Amber poklonila.
- Harry odkud ti?- djelovao je iznenađeno. Stavio sam ju pred svoje tijelo te pogledao kako mi stoji, jer ju nisam nikada obukao.
- Nismo se dugo čuli pa sam mislio da izađemo večeras?- upitao sam ga te čekajući odgovor potražio hlače.
- Oko 9 se nađemo u H2O, žurim sad na snimanje.- prekinuo mi je te sam bacio mobitel na krevet. Pogledao sam na sat i vidio da je tek 12 ujutro. Protrljao sam lice rukama te izašao iz sobe.Amber P.O.V
Zar mu više stvarno nije stalo? Nakon svega što smo prošli? Mrljala sam vilicom po tanjuru razbijajući svoju glavu raznim pitanjima. Uopće mi nije bilo do jela,izgubila sam tek totalno.
- Amber dušo dobro si?- odjednom me je iz misli prekinula Chloe te sam podigla pogled sa tanjura.
- Da, da.- tiho sam promrljala te ustala sa stola. Odlučila sam otići u London, ova me ne izvjesnost samo može ubiti doma.
- Gdje ćeš?- upitala me je te sam uzdahnula.
- Kod njega, jednostavno moram.- odgovorila sam joj licem okrenutim od nje te otišla u svoju sobu. U putnu sam torbu stavila najpotrebnije stvari, među kojima se našla i moja šminka i odjeća. Nikad ne znaš, možda ti zatreba. Izašla sam van te putem srela Gabrielu.
- Gospođice, spremate se negdje?- upitala me je te sam kimnula glavom.
- Idem u London na par dana.- promrljala sam te se stubama spustila do predvorja.
- Hoćete da vas Alex odveze, inače naš vozač?- upitala me je te sam odmahnula glavom.
- Ne treba, ići ću busom.- mahnula sam joj te napustila kuću. U torbi sam imala nešto novaca što bi bilo dovoljno za kartu. Izašla sam iz dvorišta te uhvatila prvi taksi.
- Na autobusni kolodvor.- rekla sam kada sam ušla te je vozač kimnuo glavom. Ubrzo sam stigla te rezervirala kartu u jednom smjeru,jer se nekim čudom nadam da ćemo se pomiriti. Pogledom sam tražila peron 5 pogled zaustavići na meni poznatom licu. Namrštila sam obrve nebih li bolje vidjela. Potrčala sam prema njemu staveći dlanove na njegove oči.
- Pogodi tko?- tiho sam rekla smješući se.
- Ne može biti.- rekao je te sklonio moje ruke sa njegovih očiju.
- Amber!- vrisnuo je te me u sljedećem trenutku zagrlio. Nasmijala sam se te ga pogladila po leđima.
- Šta radiš ovdje?- upitao me je te sam slegnula ramenima.
- Duga priča, nego ti?- upitala sam te je popravio kapu koja mu je stršila na glavi.
- Baka mi tu živi.- nasmijao se te sam kimnula glavom. Zagledala sam se u njegovo lice, totalno se promijenio u ovih par mjeseci. I oči, kao da su mu dobile neki poseban sjaj.
- Imam bus za 5 minuta, bilo mi je drago vidjeti te opet Austin.- zagrlila sam ga ponovno te krenula otići.
- Amber.- pozvao me te sam se okrenula.
- Bila si u pravu, našao sam svoju srodnu dušu.- namignuo mi je te potrčao u drugom smjeru. Nasmiješeno sam gledala za njim par sekundi te sam se ponovno pokrenula. Stala sam pred autobus te u prtljažnik stavila torbu.(...)
Ponovo u Londonu. Uzdahnula sam te potrčala prema prvom taksiju koji je dolazio iza ugla. Ponovna ova gužva i prometna vozila sa svih strana. Nisam ljubitelj velikih gradova, više sam za neke manje. Ušla sam u taksi te sa osmijehom na licu vozaču izgovorila Harryevu adresu. Jednim dijelom sebe sam se nadala da ćemo se pomiriti, a drugim... Pobogu prošao je jedan dan, naravno da ćemo se pomiriti. Taksist je stao ispred meni poznate zgrade te su se moje usne izvile u široki osmijeh. Žurnim sam koracima ušla u zgradu držeći sama sebi fige. Pred samim me je ulazom prošla neka neobična jeza. Šta ako mi je to ponovo napravio? Zažmirila sam na sekundu te krenula pritisnuti zvonce kada sam čula dobro znani glas.
- Dovraga i novinari više!- zaderao se te potrčao po stepenicama. Par sam sekundi stajala na mjestu a onda se pomaknula, sakrivši se iza stuba koje su vodile na još jedan kat više.
- Ed, kasnit ću malo zbog onih lešinara, nađemo se onda oko 10 u H2O?- bile su zadnje riječi koje sam čula, te je nakon toga uslijedilo snažno zalupanje vratima. Od same pomisli da će Harry večeras izaći i spavati s drugom u meni je raspršila bol. Primila sam se za glavu te čučnula na jednu od stepenica. Par minuta sam provela tako te sam na kraju odlučila i ja izaći. Na isto mjesto gdje i on. Otvorila sam torbu te iz nje izvukla usku tamno crvenu suknju do malo ispod koljena, bijelu košulju i špičaste štikle. Sjećam se da sam ih još davno kupila, pod Harryevim nagovorom. Potrčala sam stepenicama do vrha te ušla u lift kojeg sam potom zaustavila dok se ne sredim. Nisam nanosila puno šminke, ali je puninu svega vodio žarko crveni ruž. Kosu sam zavezala u visoku i urednu punđu te oko vrata stavila predivnu crvenu ogrlicu. Još jednom sam bacila pogled na sebe te pokrenula lift. Moje noge su klecale od pomalo neudobnih štikli, pa zar je tako teško hodati u njima? Na samom izlazu uvidjela sam par bliceva aparata te sam stavila torbu pred lice. Nakon par sekundi se onaj naporni zvuk aparata prestao čuti te sam spustila torbu. Sporim hodom sam stigla do odlagališta, što je zapravo bilo jako korisno. Stavila sam stvari unutra pritom uzeći novčanik te zaključala ormarić. Ključ sam pospremila u novčanik te zaustavila taksi.
- Noćni klub H2O.- rekla sam pritom namignuvši zgodnom taksistu.
(...)
- Tekila.- mahnula sam konobaru sa čašom te ju je u istom trenu natočio do vrha i dekoraciju načinio od komadića limuna. Zadovoljno sam se nasmiješila te se okrenula prema podiju tražeći onu nestašnu glavicu. Pogled na sat jasno je pokazivao da je ponoć prošlo. Vjerovatno neće doći. Uzdahnula sam te pogledala prema dečku tamnije kose i košulje čvrsto prikovanu uz njegovo dobro građeno tijelo.
- Hej.- mahnula sam mu te se nasmiješio.
- Pa hej.- rekao je zrelim ozbiljnim intenzitetom glasa.
- Šta radiš sam?- upitala sam ga te mi se približio tijelom bliže kako bi me bolje čuo. Mojim je tijelom prostrujala neobična sruja, vjerovatno od doze alkohola.
- Ponovi slatkice.- rekao je glasno na moje uho te sam se malo izmigoljila.
- Nije bitno.- pokušala sam se odmaknuti od njega ali mi čvrst stisak na nadlaktici to nije dozvoljavao.
- Zašto ne bih ti i ja večeras...- pogled mu je pao na moje usne premazane crvenim ružom te ih strastveno poljubio. Brzim i ne tako ugodnim usnicama tiskao je moje što me je navelo da prekinem poljubac.
- Pregrub za tebe?- upitao me je te sam ostala šutjeti. Od same pomisao da sam sada sa ovim dečkom kojem ne znam ni ime prevarila Harrya u meni je budila bol.
- Moram ići.- popustio je stisak te sam se na visokoj peti okrenula u drugom smjeru pogled zaustaveći na ljutitom meni poznatom licu.
- Harry?- promucala sam ispustivši čašu iz ruke.
IMA SAMO 1639 RIJEČI ŠTO JE ZA MENE MALO, ALI ZBILJA NEMAM INSPIRACIJE. ŠKOLA JE GOTOVA ŠTO ZNAČI DA ĆE NASTAVCI IĆI ŠTO ČEŠĆE... S KOLKO STE PROŠLI, IMA NEKOG TKO ĆE UPISAT HOTELIJERSKO TURISTIČKU U FRANKOPANSKOJ(ZAGREB)? AKO DA NEKA MI SE JAVI. NADAM SE DA VAM SE SVIĐA, NASTAVAK OVIH DANA. LY<3 P.S HVALA NA 11000 ČITANJA, NAJBOLJI STE!<3