Saved ( Harry Styles, Croatian )

Hi Megan, goodbye Megan

Šetali smo stazom držeći se za ruke izgledajući kao zaljubljen par, a zapravo bili smo više od toga. Više od najboljih prijatelja. Mi smo bili brat i sestra, koja se nebih za ništa ni pod kojim uvjetom izdala. Justin je bio jedina osoba za koju sam možda ikada tvrdila da je moja obitelj. Obitelj koju ću izgubiti. Koja će otići k anđelima, obećavajući mi da će biti moj anđeo čuvar. Moj vječni anđeo čuvar.
- Trebamo se vratiti.- rekao je te sam kimnula glavom pomognivši mu da se okrene. Ponovo se vraćamo k onoj bljedunjavoj sobi, sa jednim krevetom i stalkom za infuziju. Nikada se na ništa nije žalio, samo je kimao glavom u znaku da je sve uredu gledajući u jednu točku. Rijetko kad bih nešto rekao, ovo sad je bilo čudo. Droga i alkohol su mu pojeli mozak, organe, bio je napola živ napola mrtav. Doktori mu svaki dan smanjuju mogućnosti da se više ikada oporavi, ali on bih to sa smješkom slušao. Kao da je želio otići sa ovoga svijeta, umrjeti. Zapravo je cijeli život tragao za ono malo ljubavi koje nije nikada dobio. Po tome smo bili slični. Šteta što se nismo ranije sreli, možda bih sve bilo drugačije. Laganim koracima smo stigli do kliznih vrata koja su se automatski otvorila, te su ga ispred dočekali liječnici stavljajući pred njega kolica.
- Amber, odi kući.- rekao je te sam se čučnula pred njega primeći njegove ruke.
- Doći ću sutra, volim te.- rekla sam poljubivši ga u obraz.
- Čuvajte ga.- obratila sam se sestri koja je nasmiješeno kimnula glavom.
Izašla sam van ogrneći se svojom jaknicom.
- Amber.- začula sam poznati ženksi glas te sam se okrenula.
- Megan?- rekla sam radosno te se nasmijala.
- Nećeš vjerovati tko je danas došao po mene.- rekla je zagrlivši me.
- Ma zbilja,tko?- upitala sam ju praveći se da ne znam o kome priča.
- Sumljam da znaš njega, pa je nepotrebno govoriti.- rekla je te sam uzdahnula. Ponovno ta njena arogantnost i egoističnost. Zato je nisam prilično voljela, jer smo bili dva posve različita svijeta.
- Pa dobro, kad smo kod toga, ja sam bar neko vrijeme na slobodi, možda sam nešto i naučila.- rekla sam te se kiselo nasmijala.
- Harry Styles, poznato? Sumljam.- rekla je te sam kimnula glavom.
- Da, imala si pravo. Totalno mi je nepoznato.- rekla sam kroz smijeh što me je zapravo boljelo. Više od svega bih htjela da je to istina, i da sam ako treba zauvijek ostala u onom domu, samo da ga nisam upoznala, da se nisam ovako ludo zaljubila. Da nisam ovako ludo osjetila potrebu za njim.
- Pa to sam i mislila dušice, zato kao što rekoh nema nikakve potrebe tebi šta govoriti.- rekla je dotaknuvši mi prstom nos. Da, itekako sam shvaćala Harry-a sad kada je govorio da ne voli da mu netko dira nos.
- Dobro, i gdje si sad?- upitala sam ju htjevši skrenuti sa neželjene teme.
- Za sad sam u njegovom stanu.- rekla je te sam ju iznenađeno pogledala. Sjetila sam se kako je kod nas to krenulo, kako smo od prijateljstva stvorili nešto više, kako smo se spontano zaljubili jedan u drugog, bez obzira na naše prošlosti. Kako me je na isti način kao i nju odveo u svoj stan, gdje smo mi sve započeli.
- Amber jesi dobro, blijeda si?- upitala me je te sam kimnula glavom.
- Da, dobro sam.- rekla sam te me je polegla na klupu koja se našla u blizini.
- Amber!- prodrmala me je te sam ju izbezumljeno pogledala.
- Dobro sam, idem sad.- rekla sam ustavši se sa klupe. Koračala sam teško, odjednom su mi noge dobile na težini. Odjednom se hodanje učinilo užasno teškim. Nisam spremna da nađe nekoga, da bude sretan. Još ne. Razmrsila sam kosu prebacivši ju na lijevu stranu.
- Vodim te u svoj stan.- rekla je staveći moju ruku pod svoju.
- Ne!- zaderala sam se te me je zbunjeno pogledala.
- Amber, srušit ćeš se tu nasred puta, dođi bit će ti bolje.- rekla je te sam odmahnula glavom.
- Ne dobro sam, idem doma.- rekla sam te odtrčala od nje. Nisam smjela dopustiti da me vidi, nisam si smjela dopustiti da ga vidim.

Harry P.O.V

Čuo sam otvaranje vratiju nadajući se da je Amber, a dobro sam znao da nije. Da li će mi se ikada više vratiti? I u to sam sumljao.
- Hej Harry.- rekla je te sam ju površno odmjerio. Skinula je jaknu odloživši ju na stolicu.
- Nećeš vjerovati koga sam upravo srela.- rekla je prijateljski kao da se znamo godinama, i mrzio sam takav stav kod ljudi.
- Ajde koga?- upitao sam ju prekriživši ruke.
- Prijateljicu iz doma, Amber.- rekla je na šta sam ja zainteresirano podigao pogled.
- Zbilja? Gdje?- upitao sam ju uzbuđeno te je namrštila obrve.
- Zašto te to zanima?- upitala me je sa smješkom te sam slegnuo ramenima.
- Jednostavno me zanima.- rekao sam te se nasmijala.
- Stajala je ispred bolnice.- rekla je na šta sam ja bijesno pogledao u nju.
- Ispred bolnice?- rekao sam povišenim tonom te je namrštila obrve.
- Da, nije joj bilo dobro, pa je otišla. Pozvala sam ju da dođe ovdje, ali nije htjela. Odbijala je. Ponašala se užasno čudno, bila je blijeda, mogu ti reći da me je jako zabrinula. - rekla je te sam prošao rukom kroz kosu.
- Ne Amber, ne.- rekao sam sebi u bradu te me je čudno pogledala.
- Što si rekao?- upitala me je te sam odmahnuo rukom.
- Ništa, sjetio sam se da nisam nešto napravio. Doći ću brzo.- rekao sam te istrčao iz stana. Brzim kretnjama sam stigao do auta ljutito zalupivši vratima. Nisam znao gdje idem, ali nisam mogao ostati u stanu. U stanu gdje je sve počelo, prve laži, prve prijevare. I sada se opet vraćamo na isto. Amber zar opet isto? Zar opet ista droga? Zar opet ista sranja? Uzdahnuo sam suzdržavajući suze. Ne mogu te izgubiti Amber, ali ti se ne mogu više ni vraćati. Upalio sam auto željevši otići odavde. Na tren otići od problema. Pokušati ih zaboraviti, ako je to ikako moguće. Zaboraviti na ponovna prekršanja. Ovim si ubila onaj mali tračak nade da ćeš se promjeniti.

Ovim sam htjela malo zakomplicirati stvari. Dakle tko nije shvatio, Harry je sudeći po Meganovim riječima mislio da je Amber ponovno završila u bolnici radi droge. Želim da mi iskreno kažete jel vam se sviđa. Hvala vam što čitate, ly❤.