Part 16
- You are the one of the one, a one of the kind that you only find once in a lifetime made to fit...- čula sam kako mi netko pjevuši na uho te sam otvorila oči. Pored mene je ležao Harry gurajući mi glavu među vrat.
- Hej.- promuklo sam rekla te se nasmijao. Zagledao se u moje lice te sam namrštila obrve.
- Blijeda si, sve je uredu?- upitao me je te sam kimnula glavom.
- Sve je dobro. Samo sanjala sam nešto čudno.- rekla sam te se podigla i razmrsila kosu.
- Što?- upitao me je te sam slegnula ramenima.
- Ne znam, glupo je.- rekla sam te mi je podigao bradu.
- Pa ja ću ti reći jel glupo ili ne.- rekao je te sam uzdahnula.
- Ma neću. Jako je glupo.- rekla sam te obukla svoju hoodicu i hlače.
- Idem ja po sok, želiš ti?- upitao me je te sam odmahnula glavom. Izašao je te sam obukla tenisice i popravila frizuru, tek toliko da pred ljude ne izlazim raščupana.
- Ambeeeer!- čula sam Harry-ev vrisak te sam izašla iz kabine i osjetila poglede drugih na meni. Svi su se većinom smješkali, a i znala sam zašto.
- Slijećemo dođi.- rekao je te mi pružio ruku.
- Pa sjednite kraj nas.- rekao je Niall te se Harry nasmiješio.
- Znam kakvi ste vi, i da ćete ju dovesti u neugodnu situaciju.- rekao je te sam spustila pogled lagano se nasmijavši.
- Kao i onda kada smo Paige.- rekao je Liam te sam namrštila obrve i pogledala prema Harry-u. Uperio mu je ljutit pogled na šta je Liam zagrizao usnicu.
- Prije 2 godine.- rekao je sa smješkom pokušajući ispraviti pogrešku.
- Dajte sjednite više!- rekao je Zayn te sam sjela na najbliže sjedalo zažmireći.
- Ljubavi to je davno bilo.- rekao je te sam kimnula glavom. Nisam mu vjerovala. Imala sam osjećaj da laže. A zašto? Tko je to uopće i zašto su ju doveli u neugodnu situaciju? Vjerovatno su spavali zajedno. Uzdahnula sam htjevši izbaciti svu ljutnju iz sebe.
- Amber?- rekao je te sam ga površno pogledala.
- Sve je uredu. Sve je dobro.- uzdahnula sam te me je poljubio u čelo. Boljelo me je to. Laže li mi? Nisam htjela više o ićemu razmišljati, možda je zbilja bilo davno, al zašto bih je se onda sjećali?
- Daj mi ruku.- rekao je te sam mu je pružila. Na aeodromu su ih dočekali stotine fanova koji su ih vukli za rukave, za noge, ruke.. Nisam znala niti htjela znati kako se sada osjećaju samo sam osjetila Harry-vu ruku koja me je sve čvršće stiskala. Probili smo se kroz gužvu te su ih tamo čekali par tjelohranitelja ispred crnih velikih kombija.
- Ne idem s tobom.- rekla sam tiho skrenujući pogled.
- Zašto?- upitao me je pomalo bijesno na šta se ja nisam obazirala.
- Zbog onog što si malo prije čula, zbog toga zar ne?- povukao me je za rukav od majice te sam se trznula nebi li me pustio.
- To je bilo davno kvragu više!- zaderao se te sam razočarano pogledala u njega.
- Da nešto ne skrivaš nebi ovako reagirao. Promjenio si se.- rekla sam okrenuvši se na peti pokušavši otići od njega.
- Zbunjen sam, jer me optužuješ.- tiho je rekao prestignuvši me u mom sporom hodu.
- Vidiš kako je to kad ti netko okreće leđa i ne želi te slušati, ne želi ti vjerovati.- ljutito sam rekla osjetivši svoju tamnu stranu, koju sam dobro znala, ali sam kontrolirala.
- Amber.- pokušao me je smiriti te sam ga rukom zaustavila.
- Samo me ostavi na miru na neko vrijeme, trebam se smiriti.- udaljila sam se od njega slušajući njegove bijesne uzdahe. Srce mi je lupalo kao ludo. Nisam se osjećala krivom, jer sam znala da ne griješim. Uputila sam se dugom stazom koja je valjda nekud vodila. Nisam znala gdje ću ali da trebam negdje otići.
Harry P.O.V
- Liam, hvala ti, stvarno.- rekao sam bijesno gledajući ga posramljeno.
- Nisam namjerno zbilja.- rekao je gledajući u pod.
- Konačno kada sam ju napokon pronašao...- prekinuo me je bijesnim pogledom.
- Ti si ju pronašao? Da ti ja onaj dan nisam rekao da odeš do nje i da popričate nebi ništa od ovog bilo. A i šta voliš ju a varaš ju s manekenkama, Harry to ti neće uspjeti. - zaderao se te sam se nasmijao iz očaja.
- To si i htio, zar ne? To si namjerno rekao.- odmahnuo je glavom te sam udario bijesno po vratima od kombija te ih otvorio.
- Mrzim te!- zarežao sam te izašao iz kombija.
- Harry gdje ćeš?- upitao me je Paul te sam odmahnuo rukom.
- Nije tvoja stvar.- odgovorio sam sebi u bradu ne znajući zašto.
NOBODY P.O.V
Povrijeđene duše lutale su ulicom, tražeći mjesto gdje će se sakriti, svatko zbog određenog razloga. Ali zapravo su tražili jedno drugog u gradu s 8 milijona stanovnika. Bojali su su se susreta, ali su ipak žudili za njim. Amber je znala što joj je učinio i bila spremna pustiti ga. A on? On je izgubio jedinu osobu koja mu je nešto značila, i prijatelja za kojeg je tvrdio da je njegov brat. Uvijek je govorila da je rujan čudan mjesec. Odjednom se usred sunčanog dana može spustiti kiša koja bi trajala danima, i onda bih se opet pojavilo sunce, koje nije bilo dugog vijeka. Tako je ona protumačila njihovu vezu. Nikada neće zasjati sunce cijele godine zar ne?
E ovako. Odlučila sam pisati kraće nastavke jer smatram da su oni zbilja dugi i priči dođe brzo kraj kako i "Stand by me". Sad će stvari postati napetije nadam se haha:-) Sjećate se Megan sa početka? Eh sad i ona ulazi u priču. Molim vas napišite da li vam se sviđa, trebam li nešto promjeniti. Hvala vam puno što čitate, ly❤
