13. Deo

7.3K 247 15
                                    

Zalupim vrata stana i bacim torbu na sto. Dovraga nek se nosi i on i prokleti razvod. Neće da se razvede? E, onda i ne mora. Baš me briga. Idiot jedan veliki! Mašina koju samo seks u životu zanima. Ne postoji ljubav, to je samo iluzija. Kako da ne. Jok ne postoji. Pa šta onda postoji, ako ljubav ne postoji? Ljubav je jedino lepo u ovom okrutnom svetu. Ona je potrebna za preživljavanje. Ako nemaš ljubav i nemaš nekoga sa kim ćeš uveče posle napornog dana razgovarati o svemu, džaba ti sve ostalo. Ali naravno da on to ne razume. Kako bi neko kao on to razumeo? Proklet da je dan kada sam se napila!

Bacim se na krevet i upalim laptop Nervozna sam i ne znam šta da radim. Imam želju da prebijem Vuka, ali znam da je to nemoguće. Zbog toga ću gledati seriju. Da, bolje je. Zagledam se u laptop i rešim da ne izlazim iz kuće dok ne odgledam sve epizode koje sam propustila.

– Jao – vrisnem kada začujem zvona na vratima i prospem na sebe vruću kafu. Spustim kafu na sto i krenem rukom da hladim mesto gde sam prosula vrelu kafu. Zagledam se u seriju i na najzanimljiviljem delu, opet se začuje zvono na vratima.

– Ko god da si, nosi se u tri lepe – viknem i besno ustanem. Potričim da otvorim vrata da bih se što pre vratila svojoj seriji.

– Šta hoćeš? – obrusim kada otvorim vrata ne pogledavši ko stoji tamo.

– Još uvek si nervozna? – smireno pita Vuk, a ja podignem pogled.

– Šta ti radiš ovde? – prekrstim ruke i drsko mu se obratim.

– Zar ne smem da dođem kod svoje žene i vidim šta radi? – govori kroz polu osmeh, a ja besnim. Namerno ovo radi! Samo da bi me nervirao! Želi da vičem na njega, ali neću.

– Trenutno nisam slobodna, dođi neki drugi put – opušteno kažem, a njemu nestane onaj polu osmeh sa lica.

– A zašto nisi slobodna – ozbiljno pita.

– Imam važnog posla – krenem da zatvorim vrata, ali me on spreči tako što poturi nogu. Znala sam da neću moći ovako lako da ga se otarasim.

– Možda ti mogu pomoći da završiš taj posao – uđe u stan i ležerno krene ka dnevnoj sobi.

– Koji to važan posao imaš? Gledanje serije? – razigrano pita.

– Naravno da ne možeš da razumeš to. Skloni se, zaustavio si me na najzanimljiviljem delu. Plus sam zbog tebe prosula kafu na sebe – odgurnem ga blago i legnem na sofi.

– A šta ja da radim? – pita, a ja slegnem ramenima i pustim seriju. Začudim se kada odgledam skoro celu epizodu, a nisam čula ni glas od Vuka. Osvrnem se oko sebe i ugledam ga kako sedi na fotelji i posmatra me. Promeškoljim se i pročistim grlo.

– Jesi završila? – blago upita i ja klimnem glavom. Neugodno mi je. Sve vreme me je posmatrao dok sam ja gledala seriju i ko zna šta radila. Verovatno sam psovala glavnom liku sve po spisku jer je ostavio devojku. Jao, sramote.

– Jesam mnogo psovala? – kroz smeh upitam.

– Nisi, nisi. Samo si jadnom čoveku stavila sve po spisku – nasmeje se onim svojim polu osmehom.

– Možemo li sada da razgovaramo? – pita.

– Ja sam sve što sam htela rekla danas – ozbiljno kaže, a on klimne glavom.

– Onda ćeš slušati ono što ja imam da kažem. Nemoj me prekidati, sačekaj da završim – uspravi se i pogleda u mene.

– Ti ne želiš moje prezime i ne želiš brak sa mnom, a ja ti neću dati razvod. Onda sam smislio neki kompromis koji će goditi i tebi, a i meni – znatiželjno ga pogledam.

– Ne moraš da uzmeš moje prezime, jer očigledno ne želiš da niko sazna da si se udala pijana. Da li je tačno?

– Tačno je. Tražim...– podigne ruku i zaustavi me.

– Tražiš ljubav. Ja idalje tvrdim da ona ne postoji, ali dobro. Bićeš udata za mene, živećemo zajedno i naravno, imati seks. Kada budeš našla osobu koja ti pruža ljubav reći ćeš mi i ona ćemo se razvesti – završi i pogleda me.

– Kako to? – zbunjeno pitam.

– Lepo. Radićeš sve što si do sada radila, samo ćeš živeti kod mene. Može tako? – umorno prođe rukom kroz svoju kosu.

– Kako će to funkcionisati? – nikada nisam živela sa muškarcem. Volim svoj prostor i samoću za slikanje. Volim da se izležavam i da gledam serije. Volim da se kupam po dva sata.

– Pokušaćemo. Razmislićemo o svim detaljima. Pristaješ? – umorno pita i ja klimnem glavom. Šta mi drugo preostaje osim da pristanem? Savršen je ljubavnik. Jeste pomalo hladan, ali ne tražim od njega ljubav. To nikada neće moći da mi pruži.

– Idem sada. Sutra se čujemo i pričaćemo o detaljima – ustane, mahne rukom i izađe. Šta je sad ovo? Zašto je otišao? O, živote. Ništa sa njim neće biti tako lako, osećam to.

Savršena noć Where stories live. Discover now