Petnaesto poglavlje

18 10 12
                                    

Nisu se dugo vozili pustim putevima i ulicama. Štaviše, stali su kod jedne prodavnice da Rej uzme nešto hrane i pića. Kako je ostavljena sama u kolima, odlučila je da malo pretura po njima. Izjedala je znatiželja da sazna sa kim ima posla. Na kraju krajeva, možda je on ipak dobra osoba, iako je intuicija nikada nije prevarila. Nešto je u svemu kočilo. Nešto nevidljivo i krajnje neobjašnjivo.

Otvorila je sve što se moglo otvoriti, ali nije bilo apsolutno ničega. Očigledno su cijeli njegov posao i identitet jedna ogromna tajna. S obzirom na to da se ništa nije moglo naći, bila je spremna da odustane, kada igrom slučaja ispod njegovog otirača ugleda kako vire papiri. Brzinski ih je uzela, prvo pogledavši gdje se dotični nalazi. Morala je svakodnevno biti na oprezu. Nikada nije znala ko će je susresti ili čak napasti. Bila je izložena opasnosti u svakom mogućem trenutku.

Toper Mekol - bivši zavisnik kokaina i pljačkaš - uslovno je pušten sa kontrolom na svake tri mjeseca.

Dignuvši obrvu, zbunjeno je listala i krajnje je pukao adrenalin kada je čula kratko pištanje telefona. Prvo je pomislila da je Rej blizu, ali se prevarila. Uređaj se nalazio u kolima, tačno u vratima vozača. Sumnjivo se dočepala telefona i na njemu ugledala poruku koja je parala oči.

Kako napreduje misija? Jesi uhvatio malu?

Razjareno je krenula da uđe u ostale poruke, ali ni na jednoj nije pisalo Rejevo ime i prezime, već Topera Mekola. Uglavnom su se prepiske vodile oko misije i Sare, što joj je ulivalo bojažnost. Na dnu samih poruka nalazila se jedna poslata nepoznatom broju.

Rej Donovan je ubijen. Zvanično sam uzeo njegov identitet.

Saru je u tom trenutku oblio znoj. Nije znala gdje se nalazi. Cijeli prostor joj se činio dosta manjim. Disanje joj se ubrzavalo i zjenice su se širile. Ruke su blago podrhtavale pod spletom okolnosti koje ni sama nije umjela da objasni. To je sve natjeralo da uđe u galeriju, ali je to nepromišljeno uradila. Zvanično je bila pred paničarenje. Ništa joj nije bilo jasno.

Da li je sa mnom u kolima Toper Mekol, bivši zatvorenik? - pitala se ona, grižući se za jezik od neprolivene napetosti. Listajući slike u galeriji, mogla je vidjeti nju i njene prijatelje. Još od školskih dana. Bila je slikana i na najbanalnijim mjestima. Čak je imao sliku nje gdje spava.

Bio je u kući. Bio je u mojoj sobi.

Nastavljajući dalje da istražuje, za oko joj je zapao snimak koji je najnoviji. Kliknuvši nespretno na njega, prvo ništa nije mogla da pohvata. Morala je dobro da se usredsredi na njega, kada joj je pisanje po zidu zgrade zapalo za oko. I to crvenim grafitom. Potom se vidi penjanje na terasu i snimanje nje same u sobi, kako se približavala staklu onog momenta kada je čula kucanje. Zatim je snimak vodio ka sobi do. Po broju na vratima, koji je jasno uokvirio 43, polako je počela da slaže kockice u glavi. Rej, ili pak Toper, nije bio tu da je spasi. On je na misji da je smakne i uzme knjigu. On radi protiv Vrane, i to vjerovatno za iste ljude koji su bili u Kingstaunu kada je čudnovato nestala i ukrala ono zbog čega je sada drži u kolima. Na samom kraju snimka, dok je pokušavala da smiri podrhtavanje i igranje usne, ugledala je kako nepoznati lik uzima neku još više nepoznatu spravu i nišani je prvo ka Noi, a potom ka Sari. Tada se kamera okreće i ugleda plavookog, kako je već ustanovila, Topera. Očigledno je svaki snimak čuvao kao dokaz. Uzevši telefon, tipkala je broj policije, ali ubrzo ugleda Mekola kako se približava sa punim kesama. Bacivši sve gdje je i bilo, sa žaljenjem se odvojila od telefona, stavivši ga u džep. Rej Donovan zvanično ne postoji, već je među mrtvima. A do sada je čak mogla biti spašena. Sve je ovo navodilo ka tome da ni Rajan ne zna da je Rej zapravo običan lažov pod još gorim identitetom. I mogao bi biti u opasnosti. Njeni prijatelji bi mogli biti u opasnosti, a vremena je bilo sve manje. Za sat i po su trebali da budu kod Vajta, a ona nije znala kako da im pomogne. U glavi je imala samo jedno; da bježi. Pomno je pratila njihovo kretanje i do sada su se vozili samo pravinom. Samo što je trebala da se dokopa torbe. I da trči što brže može.

𝐏𝐫𝐨𝐩𝐨𝐯𝐣𝐞𝐝𝐧𝐢𝐜𝐢 𝐢𝐳 𝐬𝐢𝐣𝐞𝐧𝐤𝐞 Where stories live. Discover now