𝐏𝐫𝐨𝐩𝐨𝐯𝐣𝐞𝐝𝐧𝐢𝐜𝐢 𝐢𝐳 𝐬𝐢𝐣𝐞𝐧𝐤𝐞

Devetnaesto poglavlje

„Džo, da li si spremna?" - upitao je Erik, paleći kola. Džo je taman ostavila Saru kod Bler u naručje. Ona joj se smješkala u nadi da će je ubrzo opet vidjeti, neznajući da će otići na drugi svijet. Nesvjesna da će sa tim saznanjem i gubitkom živjeti dovijeka bez da bol omekša. Naučiće samo da živi sa njom.

„Spremna sam." - drhtavo je izgovorila, suznih očiju grleći je po posljednji put. Svaki čas se vrtjela okolo da vidi da li ih iko posmatra. Da li bi mogli da izlože dijete opasnosti.

„Čuvaćemo je kao oči u glavi. Pazi se." - govorila je Noina majka, dok se on sam motao oko drugarice i znatiželjno je proučavao.

„Volim te, mama." - izgovorila je mala ona, pružajući prstiće ka njenom licu. Njena majka je poljubila iste i sa žaljenjem i potrebom odlaska ušla u kola. Njene zelene oči su tada po posljednji put ugledale lica svojih roditelja. Tog dana je njena majka umrla.

„Ne odlazi!" - s vriskom se probudila ona, mokrog lica i u ukočenom stavu. Zaspala je na stolici na Džejkovo rame, a sada se probudila gotovo sama. Hodnik je bio pust, a lampice su isprekidano svickale. U daljini je vidjela nečiju figuru kako pomno stoji. Od same daljine i tame nije mogla da razazna ko je. Ostala je na mjestu i znatiželjno išekivala ko će se pojaviti, ali je umjesto hoda dobila nagli zalet put nje. U momentu se sva stresla, jer je ovo bila poput scena iz horor filmova. Samo je čekala kada će se probuditi i okončati ovo, ali se ispostavilo da su se nevolje izazvane igrom vratile čim su kročili u rodni grad. Jurnula je brzinom svjetlosti u Noinu bolničku sobu, zadihano je zatvorivši i skliznuvši na pod. Mislila je da će joj srce iskočiti iz grudi. Ali je potom tu zatekla Greja i crvenokosu koju je poljubio one večeri na žurci kod Henrija. Iznenađujuće i u šoku je pogledala, dok je ona sjedjela blizu njega i imala osmijeh na licu. Ustala je i pogledala je direktno u oči, a zatim je uprla pogled u Nou; bio je vidno pospan i slab. Zavoj je imao skroz oko struka, a šavovi su se ucrtavali na njemu.

„Ćao. Jesi došla da ga posjetiš, ili?" - crvenokosa je upitala, a ona se zajapurila od bijesa kao ris. Zapazila je kako je primakla ruku njegovoj, a on je blago udalji.

„Odakle ti ovdje? Ne sjećam se da sam slala goluba pismonošu da obavještava narod kako je Noa Grej ranjen." - sa prevelikom dozom ironije će, a ona se uspravi i dobaci joj:

„Majka mi radi ovdje. Bila sam prisutna kada su ga uvodili u sobu da ga šiju. Došla sam da provjerim kako je." - na to je Sara klimnula glavom i baš kada je krenula da se svađa sa njom, uletjeli su Džejk i Hejden. Nisu izgledali prestravljeno kao ona. Očigledno ih nije jurila jeziva silueta.

„To je moj prijatelj." - priđe tamnoputi i zagrli ga, a Hejden ga je osmijehom pozdravila i pružila mu da jede. Svi su znali da je bolnička hrana užasna. Sigurno su zato i nestali i otišli do obližnje prodavnice. Tenzija je vladala prostorijom, jako zastupljena kod Makintajerove dok je gledala svog plavokosog kako leži i ne poduzima ništa povodom djevojke koja je i te kako stvarala nervozu i prekomjernu napetost. To se vidjelo u njenom položaju tijela i držanju unutrašnjosti obraza među zube.

„Divno prijateljsko okupljanje." - nepoznata je dodala, a Noa je časkom pogledao u Saru i mahinalno ga spustio. Pogledao je ovu direktno i namignuo joj, a Makintajerova je imala da izludi i izbaci je kroz prozor.

„Pozvaću te kasnije." - rekla je i izašla, a čim se vrata zatvoriše, crnokosa joj je krišom pokazala srednji prst, iako ga nije mogla vidjeti.

„Divno prijateljsko okupljanje." - nepoznata je dodala, a Noa je časkom pogledao u Saru i podlo se nasmiješio. Pomilovao je ovu po obrazu i Makintajerova je imala da izludi i izbaci je kroz prozor.

„Pozvaću te kasnije." - rekla je i izašla, a čim se vrata zatvoriše, crnokosa joj je počela imitirati glas:

„Pozvaću te kasnije! Hoćeš đavola." - opsovala je tiho i pogledala u ostale, koji umalo nisu pukli od smijeha. Džejk se prosuo na pod i valjao. I to u bukvalnom smislu.