Sve što sam željela zaboraviti

16. (R)evolucija

(Pa bok i vama, evo me živa sam. Nisam bila u zatvoru ni u bolnici niti na Himalaji, nemam izgovora. Samo sam se izgubila i upala u sranja - a to sam vam rekla jer s vama volim biti iskrena. Ali sad ću vam STVARNO završiti priču. Vjerujem da još postoji netko tko ju čita, ako je jedna osoba, ide za tu jednu osobu, you can feel special! Enivejz, nastavljamo kako sam napisala PRIJE FAKING GODINU DANA JESAM LI PRI SEBI... Rokamo do Božića jer su chapteri Božićni i Novogodišnji? not sure više. Vratit ću vam i plejlistu, malo kamufliranu, al vratit ću vam. Samo polako sve jer se tek vraćam u ove vode. I nadam se da mi opraštate, znam da nisam bila fer jer sam samo tako otišla. Hvala ako ste još uvijek tu <3)

Plavi orkestar - (R)evolucija

Sjedila sam na rubniku ispred dvorane i razmišljala o svemu što se maloprije dogodilo.

Već sam nekoliko puta iznova glavom vrtjela pohabane misli želeći si opravdati zašto sam pobjegla. Mjesecima sam vježbala i vježbala samo kako bih danas, kad Jelena ponovno prostire svoju ofenzivu, ponovno pobjegla.

Nekadašnji odlasci psihologici nisu se vrtjeli samo oko mojih misli. Kad sam prvi put došla tamo pokušala je otkriti zašto se takav način razmišljanja uopće pojavio u mojoj glavi. Poremećaj se ne sastoji samo od radnji i misli. Tvore ga uvjerenja. Nešto što kola živčanim završecima i svakom od njih govori jesu li stvari po njegovoj želji ili ne. Nije to samo misao. To je cijeli splet žica satkan od ideja i zaključaka koji bacaju koplja po zdravim dijelovima razmišljanja. Kada je meni objašnjavala vrste ponašanja usporedila je to sa zapetljanim mrežama.

"Recimo da je mreža oblik ponašanja", rekla je.

Ako je nešto zapetljano s namjerom, to tako treba biti. Tome služi i ljudi su zadovoljni zapetljanim mrežama. Nitko ju doduše ne koristi u lovu, no neki ljudi jednostavno vole zapetljane mreže. Vješaju ih po zidovima ureda ili kuhinja kao ukras. Nisu zabranjene niti ikome nanose štetu.

No kad se mreže namijenjene lovu zapetljaju, postaju problem. Tada ljudima zadaju muke i bole. Onda su i ribari bijesni. Pokušavaju ih otplesti trganjem što ne dovodi do rezultata, samo šteti njima. Mreže se otpliću polako, tražeći problem svakim novim krugom. I tek se tako približavaju problemu i rješenju. Zdravoj mreži. Netko bi mogao reći da su obje mreže zapetljane. I ona u kuhinji, a i ona u moru. Praviti se da je u redu imati zapetljanu mrežu. Pokušati raditi s njom jer ju sam ne može otplesti. Ili ne zna kako.

Ali nije u redu imati zapetljanu mrežu ukoliko nam ona treba za lov.

Nije u redu praviti se da je čovjek u redu samo zato jer ne zna kako se nositi sa stvarima.

Onda odlaziš nekome tko ti pomogne. On ne otpliće mrežu za tebe. Niti ti govori kako se to radi. Samo ti kaže da možeš to napraviti. Ponekad da savjet kako moraš probati drugim putem. Ponekad opisuje uže. Debljinu, tkaninu ili težinu. Sve da sam shvatiš kako ovaj svijet i nije tako loše mjesto ukoliko voliš svoju zapetljanu mrežu. Jer ako ju voliš, posvetiš joj pažnju. I odmah ju lakše otplićeš.

Zapuhao je lagan vjetrić pa sam razmrsila kosu kako hladnoća ne bi pronašla vrat. Nekolicina ljudi skupila se kod ulaza u dvoranu. Neki su pušili, neki samo razgovarali. Neki su sjedili u kafiću preko. Kladim se da nitko od njih nije imao zanimljivih pet minuta poput mene. Stavim ruke na gležnjeve, a čelo prislonim na koljena. Sjedim ovdje već pola sata i ni jednom nisam ni pomislila na povratak unutra. Laura je poslala tri poruke. Kudila me kako propuštam koncert zbog Jelene.

Ne propuštam ga zbog Jelene. Propuštam ga zbog sebe. Da imam vlastiti mir.

"Propustila si Heroj ulice." Netko sjeda do mene. "Korak po korak, Ipak, Devedeseta, Lupi..."