Sve što sam željela zaboraviti

22. Što si u kavu stavila

(Consider da sve što ovaj tjedan objavim, zbiva se u istome danu i istoj noći. Nastavak ide svaki dan. Bit će svega (evil laugh) pa imate spojlere pjesama na spotifyu. Hvala što ste tu. Love ya <3)

Što si u kavu stavila - Aerodrom

Edo zuri u mene okrenut naglavačke.

Ležala sam na kauču tako da mi je glava visjela s ruba pa sam ju, kada mi se približio, samo još više nagnula da ga bolje vidim.

"Mi idemo", obavijestio me. "Sebo dolazi za petnaest minuta, želiš da pričekamo?"

Prije dva dana došli smo na ideju božićnog partija. Pozvali bi stalnu ekipu. Jelenu, Sebastijana, Roberta i Laurine. I Zaru, naravno. Ali nju i ne trebam stavljati pod popis gostiju jer je više ovdje s Laurom nego u domu. Kako u stanovima do nas žive samo studenti, a skoro su svi otišli kući za praznike, mogli smo dovesti nekoliko ljudi viška. Naravno ne napraviti kaos koji bi nas izbacio iz zgrade, no moglo se pojaviti nekoliko glava više.

Organizacija organizacije partija trajala je dulje no organizacija partija. Trebalo nam je četiri sata da se konačno dogovorimo tko će poraditi na kojem dijelu. I to samo zato jer se Edo cijela ta četiri sata žalio na to da mi se ne da otići s Laurom i Zarom u kupnju. Onda sam mu rekla da je kukavica pa smo se posvađali i naravno, na kraju kladili. Nije mi vjerovao da znam ispeći kolač pa je izrada kolača nažalost pala na mene. Njihov jedini zadatak je u košaricu nabacati grickalice, smrznuta lisnata peciva i nešto za piće. A ja sama sebi kompliciram život. Kad odu bacam se na posao s kolačem.

Odmahnem glavom. "Ne. Zašto? Da mu ponovno držiš predavanje o Dalekoj obali?"

"Kaj ti je stalno kriva Daleka obala?"

"Ide mi na živce slušati ju osam dana u tjednu."

Nisam mrzila Daleku obalu. Čak sam ju nekada i sama stavljala na gramofon. Ali kad Edo zapne za neku pjesmu, vrti ju tjednima. A ni gramofon najbolje ne podnosi stalno vraćanje i zavrtanja ploče. Laura misli da će jednom ispucati sve Banove pjesme pa će negdje nastati kraj. Ali ja jednostavno u to ne vjerujem jer je Osamdesete vrtio već tri puta.

Ljudi će doći u sedam sati navečer. Tek je prošlo podne imam dovoljno vremena za sve. Sebastijan se pojavio točno na vrijeme. Inzistirao je da nam oko svega barem malo pomogne. Edo ga je pustio unutra pa je izašao s Laurom i Zarom što mi je odgovaralo. Jer, Sebastijan je ponajprije želio doći da porazgovaramo o svemu. Na čemu smo i što želimo. A pripreme su bile savršena izlika za nešto takvo. Smislio ju je čim su prekjučer skovali plan o partiju i poslao mi još jednu poruku zureći u mome smjeru preko stola.

Jelena i dalje nije ništa primjećivala. Nakon što mi se ispričala i održala mali govor, cijele sam večeri držala oko na njoj. U ova dva dana koliko je prošlo od velikog razgovora zaista sam mnogo puta preispitivala tu odluku. Jučer sam u pola četiri slušala kuckanje neke ptice o prozor jer od svih pitanja nisam mogla spavati. Možda se stvarno promijenila. Možda je onaj zagrljaj prije izlaska iz stana zaista značio nešto. A možda sam ja ponovno pala u sve to. I možda će me ponovno izdati.

Ali nema veze, moram živjeti.

Sebastijan nije imao neko posebno mišljenje. Kada sam mu ispričala sve što mi je rekla, samo je podigao obrve i počeo kimati. Nisam bila sigurna je li to do kvalitete veze jer smo bili na videopozivu ili je to ipak bilo njegovo prvo negodovanje koje sam vidjela u vezi Jelene. Sve što je na kraju rekao ispreplelo se s Laurinim mislima. Čuvaj se.

Takve riječi ljudi obično upućuju jedni drugima kad se radi o vezama. Prijatelji upozoravaju na dečka. Ali ovdje je skoro-pa-moj-dečko-za-kojeg-ne-znam-što-s-njim upozoravao na prijateljicu.