Sve što sam željela zaboraviti

25. Ne bojim se drugova tvoga frajera

(Bližimo se kraju tjedna, ali postoji još prevrata i kroz tjedan i nakon njega hehe. Hvala što ste tu <3)

Ne bojim se drugova tvoga frajera - Tutti Frutti

Sjedila sam tresući nogom.

Kada je sve potanko objasnil, cijela je priča dobila smisao. Napola sam morala sjesti jer su me noge već izdale još vani. Grizla sam nokat palca i gledala u pod. Dobro sam ga slušala. Upamtila sam svaku riječ i frazu, sve što je rekao. Ali nisam ga mogla gledati. To je već bilo previše. Sva sreća da su se svi osim Laure, Sebastijana i Marina pokupili kući kako bi mogli u miru razgovarati.

Sreli su se na faksu, u knjižnici. Razgovarali o bendovima, Gospodaru prstenova i biologiji. I Sebastijanu. Bila je jako zaljubljena u njega, ali Edo joj je usprkos tome rekao što osjeća. Ona je rekla da mora odlučiti. To se zbiva već nekoliko mjeseci. Kad sam ih prvi put vidjela kod Laure, znali su se. Kad se onaj dan prije koncerta na kojem sam poljubila Sebastijana naljutio, znali su se. Čak i kad smo bili na Prljavom kazalištu i kad je želio spojiti Sebastijana i mene, kako bi ga maknuo s puta, znao je Jelenu više no što je ikada pokazivao.

Prođem rukom niz kosu kudeći samu sebe. Trebala sam znati. Trebala sam znati. Već sam milijune puta bila dovoljno glupa misleći da mi netko želi dobro. A sada sam to opet učinila.

I usprkos tomu što sam ga željela odalamiti, razbiti mu glavu i nos i sve kosti jer mi je toliko lagao, trudila sam se ostati sabrana.

"To što te natjerala da budeš drugi po redu nije bilo okej", kažem. Progovorila sam prvi put nakon pola sata.

"Molim?" zakrešti Laura. "On nije bio okej prema tebi cijelo vrijeme i ti mu to kažeš?"

Slegnem ramenima. "Nije fer kad si drugi po redu, drugi najbolji. Da te netko bira samo ako onaj bolji neće proći."

Edo se okrene k meni. Pogled mu je čisto uništenje. Oči su ispucale, a obrazi nabubreni. Ne znam ni otkud se to stvorilo ako nije plakao. Nije, dobro sam gledala. Samo se tresao.

"A znamo i kako znaš", protisne pogledom okrznuvši Marina. "Karte su uvijek najvažnije."

"Hej nemojte mene miješati u ovo", odgovori dižući ruke u obrambeni stav. Nakratko ga pogledam i shvatim koliko je zabrinut zbog cijele ove situacije.

"Da ti nisi - "

"Laura prestani", prekinem ju. Okrenem se Ediju. "Zašto si mi lagao?" Tiho upitam.

"Nisam ti lagao, samo -"

"Samo prešutio velik dio svog života koji se ticao i mene", prekinem ga. "Zašto?"

Promeškoljio se na stolici zureći u pod. Kad je progovorio nije dizao glavu, skupio se u svoj prostor ne dopuštajući ikome da mu priđe. Baš kao i ja. Bila sam stisnuta u kutu, daleko od Marina, Sebastijana pa čak i Laure. Sebastijan je sjedio na kauču nedaleko od nas. S rukama u kosi i brigom razlivenom cijelim tijelom. Marin ga je sjekao pogledom i nekoliko puta čak opsovao, no nisam reagirala. Sada nije vrijeme da se bavim njima. Mogu si iskopati i oči ako žele, no prvo moram saznati što se događalo.

"Da sam ti rekao da želim nešto s Jelenom bi li mi pomogla? Bi li se trudila dati mi pravi savjet ili bi samo urlala i bacala stvari na mene?"

Stisnem šake jednu u drugoj. Čvrsto zagrizem obraze s unutarnje strane.

"Nikada ne bacam stv - "

"Sačuvaj to, Turčić", okrzne me glasom. "I ti i ja znamo da bi se posvađali na mrtvo ime da sam ti rekao."