Moments

10. DIO

/.. Sadašnjost ../

"Diana, je li sve u redu?" pitala me riđokosa žena.

"Ja.. moram ići.." promucala sam i krenula do fotelje po torbu.

"Diana, što se dogodilo?" zabrinuto me upitala.

Nekoliko sekundi držala sam pogled pričvršćen na njenim plavim očima, a zatim sam makla pogled s nje, uzela torbicu s fotelje i uz jedno tiho i promrmljano "Doviđenja." napustila sobu.

Trčala sam niz londonske ulice koliko god su me noge nosile. Samo sam željela pobjeći dalje od te zgrade. Od tih uspomena..

Zastala sam u jednoj slijepoj uličici i naslonila se na hladni hrapavi zid.

"Ne mogu vjerovati!" rekla sam klizeći niz zid.

Sve ove godine pokušavala sam zaboraviti taj kobni dan. I dalje me proganja, i dalje ne mogu zaspati. Ne mogu više ovako živjeti..

Odjednom na ruci osjetim malenu kapljicu. Kiša. Pomješana sa mojim suzama. Sa mojim osjećajima. Ustajem i gledam sve oko sebe. Sve mi je tako poznato. Taj hladni hrapavi zid koji kao da mi stvara neke malene udubine u glavi. Kao da..

Ma čekaj..? Nije moguće!

/.. Flashback ../

"Dođi!" rekao je i pružio ruku.

"Spremna?" upitao je.

"Spremna!" rekla sam odlučno primeći ga za ruku.

Odjednom sva ona topla i suha odjeća dobiva jednu hladnoću i istog trenutka postaje mokra.

Trčimo kroz raskošne londonske ulice u nadi da ćemo barem malo izbjeći ovaj pljusak. Ali, već smo bili dovoljno mokri. Ulazimo u jednu slijepu ulicu koja je bila malo natkrivena. Naslonila sam se na hladni hrapavi zid. Gledala sam prema gore i dopuštala samo ponekoj zalutaloj kapljici da mi pokvasi lice. On se je pustio naše ruke jedne iz druge i malo se odmakao..

"Baš nam je prekrasan prvi spoj!" rekao je tužno i spustio glavu.

Prišla sam mu i primila ga za bradu te mu podigla glavu. Izgledao je jednostavno prekrasno. Savršeno.

"Meni je ovo najljepši spoj ikad." nasmiješeno sam mu rekla.

"Kao imala si ih jako puno.." govorio je onaj zlobanko.

Ušuti!

"Nego, Diana, zašto ti ovaj dečko pilji u usta i približava ti se?" opet se javlja.

Molim te, zašuti!

Što!?

U tom trenutku sam se trgnula i uhvatila njegov pogled na mojim usnama. Zatvara oči i ja zajedno s njim. Odjednom osjećam njegove vrele usne na mojima. Prvih nekoliko trenutaka ih nisam pomjerala, no ubrzo sam se prilagodila. On je svoje ruke stavi iznad mene, dok sam ja svoje nonstop premještala. Nakraju sam ga malo jače povukla prema sebi i spojila naša tijela, a svoje ruke sam stavila u njegovu kosu dok sam ga lagano čupala. Poljubac je bio savršen. Naše usne su se savršeno stopile stvarajući nekakvo jedinstvo. Poljubac nije trajao predugo. I dalje smo držali oči sklopljene i usne spojene iako ih nismo puno pomjerali.

Odjednom se malo odmaknuo od mene. Kada sam otvorila oči shvatila sam da i dalje drži oči sklopljene. Napokon je otvorio oči i svojom toplom rukom mi dodirnuo obraze dok sam ja refleksno ponovno zatvorila oči. Bio mi je to jedan od najljepših poljubaca u životu. Upravo na tom hrapavom zidu..

/.. Sadašnjost ../

Odjednom je smijeh prekrio ne samo moje usne nego i moje lice. Smijala sam se glasno i iz srca. Ništa me nije moglo spriječiti da prekinem ovaj smijeh. Svi ti uzburkani osjećaji su se smijali u meni baš kao i ja.