(Da vas ne zbune flashbackovi: znači ona je u sadašnjosti i prisjeća se trenutaka kada je prvi put srela Harrya u pekari. Uživajte♥)
/.../
"Ne mogu vjerovati da je pristao potpisati papire za rastavu. Poznavajući njega, on to nikada ne bi učinio." govori mi Niall dok pregledava poštu.
"Ni ja isto. I dalje mislim da je sve ovo laž." govorim iskreno i uzimam papire iz njegovih ruku.
Potpisao je, stvarno je to učinio. Toliko dugo ga već molim da potpiše te papire i sada kada sam napokon odustala, on je potpisao.
Nakon deset predugih mjeseci molbi, napokon je to učinio.
"Jesi li željela da to potpiše?" pita me Niall.
Taj dečko kao da me poznaje u dušu.
"Naravno da jesam." govorim najveću laž na svijetu.
Naravno da to nisam željela. Kvragu, htjela sam da se bori za mene ako mu je toliko stalo. Mislila sam da nikad neće odustati.
"Onda sada vjerojatno pucaš od sreće." kaže mi sumnjičavo.
"Istina." govorim i smijem mu se.
Otvaram i ostalu poštu koja je glasila na mene. Uglavnom su to neke reklame i računi. Ništa posebno kao i uvijek.
"Što je ovo?" pita me Niall dok u ruci drži neku rozu kovertu.
U kutu koverte primijećujem sitan švrakopis "Za nju".
"Harry." slučajno govorim na glas.
"Što?" pita me zbunjeno Niall.
"Harry je bio ovdje." govorim mu.
"Kako znaš?" pita me i dalje sav zbunjen.
"Nema adrese, nema markice. Bio je ovdje." govorim i histerično se okrećem.
"Otvori ga." govori mi tiho i ja ga odmah slušam.
Otvaram panično to pismo u nadi da će u njemu biti nešto dobro. Taj čovjek mi je učinio toliko loših stvari, a ja se od njega i dalje nadam nečemu dobrom.
Koverta je dosta velika i osjećam neke stvari u njoj. Prvo što uzimam iz nje je veliki bijeli papir i začuđeno buljim u njega.
"Prazan je." govori Niall.
"Prazan? Kako može biti prazan? Što mu to znači?" pitam zbunjeno Nialla, a on samo nevino slegne ramenima.
Otvaram dalje i zatičem maleni papirić.
"Boja ove koverte ista je onoj boji haljine u kojoj si mi samo tako ušetala u život. Sjećaš se?"
/.. Flashback ../
"Željela bih uzeti dvije krafne od čokolade." govorim tiho i ponovno dižem pogled dok on uzima rukavicu i odlazi po krafne. I dalje sam pod šokom. Jeli moguće da sam se zaljubila?
Natežem svoju roza haljinu jer mi je prekratka. Mislim da ju ipak nisam trebala obući. Prelepršava je i stalno se diže.
ESTÁS LEYENDO
Moments
Romance"Život je knjiga koja se piše sama.." - Green Zovem se Diana Hope. Imam 22 godine i živim na još jednoj točkici na Atlasu svijeta koja se zove Zagreb. Ovo je priča o mom pomalo surovom životu. Vjerujem u snove i vama preporučujem isto. Jer, znate ka...
