Moments

29. DIO

Šokirano promatram tu vitku plavušu koja mi s ponosom ispred nosa vrti vjenčani prsten.

"M-molim? Ti.. ti se šališ, zar ne?" pitam ju šokirano i smijem se u nadi da je ovo ipak bila samo jedna u nizu šala.

"Jesi slijepa? Vidiš li ti ovaj prsten?!" dere se i mlati mi svojim rukama ispred nosa.

"Ne, ne ovo se ne događa. Ovo nije istina.." govorim sama sebi i držim se za glavu.

Zar je moguće da je ovo napravio?

"O da, draga. Dobrodošla u javu! Boli, zar ne?" govori mi i širi ruke. Trenutno sam toliko bijesna i iznervirana da mislim da bi moja šaka uskoro mogla pronaći njezino lice.

Odjednom gledam kako nam prilazi prekrasno sklesana muška figura i hvata me za ruku.

"Ljubavi, pa gdje si ti do sada? Tražio sam te pos"

"Ne diraj me!" govorim mu bijesno.

"Samo me ne diraj." nadodam dok pokušavam izbjeći njegov tužni pogled.

"D, što se dogodilo?" pita me ozbiljno.

"Sve sam joj rekla, šećeru. Moj posao je obavljen, a sada idem. Vas dvoje to rješite između sebe." govori odbojno i odlazi.

Harry stoji ispred mene i tužno me gleda. Pokušava mi se približiti, ali na svaki njegov korak ja se odmičem.

"Ljubavi, ja"

"Ne zovi me ljubavi!" derem se na njega i briznem u plač.

"Kako si mogao?!" pitam ga dok mi iz očiju lijevaju Niagarini slapovi.

"Vjerovala sam ti, Harry." govorim mu, a on me samo tužno promatra.

"Žao mi je, D. Nisam imao izbora." govori mi tiho i pokušava suzdržati suze.

"Mogao si mi reći!" derem se na njega.

"A bi li me shvatila?" pita me iskreno iako zna moj odgovor.

Naravno da ne bi. Naljutila bi se i otišla.

"Pokušala bi." govorim tiho i odmičem se od njega.

Okrećem glavu i brišem suze. Vjerojatno izgledam kao zombi u bijeloj haljini. Mogu osjetiti na licu kako mi je šminka potpuno uništena.

"Gotovo je, Harry." kažem tiho i okrećem se prema njemu.

Tek kada je shvatio što sam rekla, pokušao mi se primaknuti i nešto reći, ali sam se ja istog trenutka odmaknula.

"Molim te, D. Idemo probati pono"

"Ne! Ne možemo probati ponovno! Zaboravi na sve ono što se događalo među nama. Zaboravi da postojim! Od sada svaki put kad me vidiš.. pravi se da me ne vidiš. Ne gledaj me, ne smij mi se. Ne obraćaj mi se. Pravi se kao da nikada između nas ničega nije ni bilo." govorim mu dok i dalje pokušavam izbjeći pogled.

"A bilo je." govori tiho i jedna suza mu pada niz obraze.

"Puno tražiš od mene. Ne mogu to učiniti." govorim mu i po prvi put u ovih sat vremena ga gledam oči.

"Molim te, zbog Darcy." govori mi moljakavo.

"Ne ucjenjuj me djetetom, Harry!" povisujem glas.

"Volim te. I nikada te neću preboljeti. Znam to. Nikada te nitko neće moći zamijeniti. Jer ti vladaš mojim srcem. Mojim umom. Razumom. Tijelom." govori mi tiho.

"Zbogom Harold."

/.../

"Želim rastavu." govorim svom odvjetniku što uvjerljivije mogu.