Moments

25. DIO

Stojim ukipljeno na vratima i gledam kako moja malena djevojčica grli svoga oca. Prizor je prekrasan i naleti suza u mojim očima sve su veći. Jednostavno se ne mogu kontrolirati iako nastojim biti tiha.

"Ljepoto moja." govori joj Harry.

"Uvijek ćeš imati posebno mjesto u tatinom srcu.. zapamti to." nadodaje.

"Znam, tata." govori mu tiho i na samu riječ 'tata' mogu primjetiti Harryeve rupice i širom otvorene oči.

"I ti ćeš imati u mom.." govori moja odnosno naša djevojčica.

On ne skida osmijeh s lica. Presretan je i to je preočito. Trenutno sam jako ponosna na moju djevojčicu. Tek sada zapravo shvaćam koliko je velika.

"Moram sada ići. Već je jako kasno, princezo." govori joj i ljubi je u čelo.

"Ali, tata.." govori Darcy i već znam što slijedi.

"Molim te ostani.." moli ga.

"Ne mogu sada, princezo. Neke stvari i dalje nisam uspio riješiti. Kada to obavim, obećajem ti da me nitko neće odvojiti od tebe i tvoje mame." govori ponosno i još je jedanput ljubi.

Upravo tim posljednjim riječima me slomio i uhvatila me nekakva vrsta tjeskobe. Mislim da trebamo još dosta razgovarati da bi došli do nekakvog cilja koji uključuje naš zajednički život.

"Ti voliš moju mamu, zar ne?" pita ga tiho Darcy i ja se istog trenutka ukipim na mjestu. Moram ovo prekinuti. Nisam sigurna želim li ovo čuti.

Otvaram vrata i pretvaram se kao da ništa ne znam. Darcy podiže pogled i gleda me pomalo sumnjičavo.

"Princezo, vrijeme je za spavanje." govorim joj tiho dok je ljubim u čelo.

"Ali mama.." odgovara mi.

"Mama ima pravo. Već je jako kasno, trebala si već odavno spavati." govori Harry i ljubi je. Pokušava se ponašati kao pravi otac i ovog puta mu to i uspijeva.

"Okej.." govori Darcy tiho i ja je u čudu gledam.

"Kako ti je to uspijelo? Pa meni treba sto godina da je nagovorim da legne." pitam ga jako tiho.

"Ne znam. Očito bi je ja stalno trebao uspavljivati." šapće mi i podiže pogled.

Napokon si me pogledao Harolde!

"Laku noć." govorim dok otvaram vrata i izlazim iz sobe.

"Laku noć, ljepotice." govori Harry i zatvara vrata od njezine sobe.

Harry zatvara vrata i ja se okrećem prema njemu. Pogledi nam se susreću, ali on odjednom okreće glavu na drugu stranu. Nešto se događa s njim.

"Mislim da je vrijeme da krenem, već je jako kasno.." govori i gleda na sat.

Situacija između nas dvoje je trenutno jako neugodna. Imam osjećaj kao da me ignorira i pokušava izbjeći moj pogled.

"Vidimo se." govori tiho i otvara vrata od stana.

Gledam kako odlazi i shvaćam koliko me ovo boli. Iako znam da će se vjerojatno vratiti, ovaj prizor me pogađa.

"Harry.." govorim tiho, ali me on ne čuje.

"Harry, stani!" derem se za njim iz petnih žila. On se naglo okreće prema meni i staje u trenutku kad nam se pogledi susretnu.

"Molim te, nemoj ići. Ostani s nama, Harry."

/.../

"Spremna?" čujem prodoran glas da prvog kata.

Stavljam naušnice i kopčam haljinu sa strane. Trenutno na sebi imam "krvavo" crvenu dugu haljinu i (pre)visoke crne štikle.