Moments

13. DIO

"Harry.." rekla sam tiho i spontano dok sam i dalje luđački "piljila" u njezin trbuh.

Ta djevojka je trudna, a po trbuhu mogu zaključiti da se radi o otprilike 6 mjesecu.

"A otkad si ti to doktorica?" javlja se glas.

"Brooke?" govori promukli glas iza mene koji me natjerao da se lagano trznem.

"Medeni!" govori ta djevojka tj. Brooke. Medeni?!

Okej, Diana, letiš iz stana. Njegovo je.

Harry joj prilazi i širi ruke, a ona ga u istom trenutku snažno grli oko vrata i plazi mu po vratu.

Sada se osjećam kao Harry prije godinu dana, kada smo se Gemms i ja srele nakon 13 godina, a on je jadničak piljio u nas dvije i ništa mu nije bilo jasno.

"Tako dugo se nismo vidjeli!" govori Harry.

"Da, već 5 godina!" govori Brooke.

U tom trenutku sam ispustila jedan veliki izdah što su njih dvoje primjetili i uputili mi zbunjujuće poglede, ali mene nije bilo pretjerano briga. Nije njegovo! Hvala nebesima!

"Di, ovo je moja stara prijateljica, Brooke. Brooke, ovo je Diana." rekao je Harry, kao "pristojno".

Brooke mi je prišla i u trenutku kada mi je pružila ruku osjetila sam kako je to napravila samo radi Harrya. Onako bezvoljno, kao da ju nije briga tko sam i što sam.

"Drago mi je." rekla je i umjetno se smješkala. Čim se Harry okrenuo, ona se uozbiljila i počela me odmjeravati.

"Samo daj, draga, samo daj!" mislila sam u sebi.

Harry je krenuo prema kuhinji, ali ga je ona zaustavila primajući ga za ruku.

"Medeni, znaš da bi vrlo rado još ostala, ali imam nekih neodgodivih obaveza ovdje u Zagrebu. Samo sam te došla vidjeti prije nego što se vratim u London." govori kokoška, khm oću reći Brooke.

"A dobro onda.." govori Harry dok ona hoda ispred njega i otvara vrata. U trenutku kada sam pomislila da napokon odlazi, ona se vratila i zagrlila Harrya. On se samo nasmješio i dokazao da je i dalje broj 1 najslađe biće na planeti.

"Vidimo se, Diana!" govori kokoš. Da, kokoš.

"Vidimo se.." govorim i krećem prema kuhinji.

Harry brzinski zatvara vrata i hoda odmah iza mene. Osjećam njegov jak miris koji me tjera da se okrenem i poljubim ga. Da baš to..

Harry sjeda za barsku stolicu i promatra me dok ja uzimam ručku od frižidera i gledam gdje je onaj fini sok koji sam jučer navečer pila. Ako ga on sam već nije popio..

"I kakva ti se čini?" pita me.

"Tko?" zbunjeno mu govorim dok virim glavom prema njemu.

"Brooke."

Brooke? Kako mi se čini Brooke? Zašto me to sada pitao? Zašto ga to zanima?

"Pa šta ja znam.. okej je.." izvlačim se..

"Znam da ti se ne sviđa." govori kao iz topa, samouvjereno, dok silazi sa stolice i primiče mi se.

"Kako znaš?" pitam ga dok zatvaram vrata od frižidera. Pomičem se par koraka sve dok mi stražnjica ne dotiče nešto tvrdo. Zid. I tu je kraj mog bježanja.

"Znam.. po tvom pogledu.." govori mi dok mi i dalje prilazi.

"Pogledu?" pitam ga zbunjeno.

"Da, po tvom pogledu. Načinu na koji si je gledala.. Primjetio sam taj pogled.. izgledao je nekako.." govorio mi je i pogledao gore sa svoja dva zelena dijamanta, kao razmišlja. Bio je svega par centimetara udaljen licem od mog, što je meni stvaralo nekakvu vrstu nervoze..