Stojim i piljim u istog onog čovjeka kojega sam ostavila. A sada je tu. Ispred mene. Kao što je i napisao u poruci. Stoji i gleda me isto kao i ja njega. Nije se nimalo promjenio. Kovrčava kosa pada mu na lice, ali je opet malo zalizana, šarena košulja otkrivena do one granice "pristojnosti". Njegove vječne crne uske hlače sada su poderane na konjenima. Moje oči padaju na njegova prsa. Lančić. I dalje ga nosi.. Zašto?
Vraćam pogled prema njegovim očima i vidim da on gleda u moje ruke. U onaj njegov prsten koji i dalje nisam skinula. Nisam željela lagati samu sebe..
(Evo ovako; ovaj susret i ovi njihovi "pogledi" su trajali svega nekoliko sekundi, samo sam željela malo da vam dočaram i da se uživite.. xd)
"Oprosti.." govori tiho i sklapa oči.
"Umm.. zašto?" pitam ga.
"Ne znam.." govori i ispušta veliki, ali teški uzdah.
"Sve je u redu, pa.. događa se.." govorim i tiho pušem.
Kreće proći pored njega, ali
"Di.." on govori i hvata me za ruku. Naša lica su vrlo blizu i samo čekam trenutak kada će me poljubiti što trenutno stvarno ne želim.
Ja prvo gledam u naše ruke, a potom polako izmičem svoju iz njegove.
"Reci?" govorim tiho.
"Trebali bi razgovarati.." govori svojim hrapavim glasom.
"Misliš da imamo o čemu?" govorim već pomalo iznervirana.
"Da." odgovara kratko i samouvjereno na što ja samo pušem.
"E pa onda se varaš, Harry. Jer mi nemamo o čemu razgovarati.." govorim sada već iznervirana.
"Molim te.. daj mi samo 5 minuta.. samo da ti objasnim.." govori moljakavo.
Gledam u njega i svoj pogled usmjeravam na sat koji mi je na ruci.
"5 minuta, Harry. Imaš 5 minuta.." govorim.
"Hvala ti.." govori mi i smiješka se.
/ ... /
Teškim korakom se penjem u naš stari stan. Sve je ostalo kao prije. Sve ono što sam ostavila onoga dana kada sam otišla, tako je i sada. Pa čak i ona moja Minnie Mouse čaša koja stoji na šanku. One čaše koje sam razbila i dalje su na podu. Sve je isto. Osim nas.
/.. Flashback ../
"Kako si mogao, Harry? Kako si me mogao prevariti!? Kako?" derem se i udaram ga u njegova snažna prsa. On ima spuštenu glavu i sve što govori je "nisam ja kriv".
"Ja.. nisam kriv.." govori ponovno.
"Ma kako nisi? Nego tko je onda?! Tko je kriv za tvoju prevaru? Ha?! Tko, Harry? Tko?!" govorim i sve one staklene čaše koje su bile na stolu, bacam na pod.
Harry podiže pogled i gleda u moju krvavu ruku te mi odmah prilazi.
"Ne prilazi mi!" derem se i plačem dok me on samo promatra.
Kvragu, Harry ne gledaj me tako!
Ali on i dalje nastavlja i nakraju..nakraju plače. Pušta one suze da obasipaju njegovo lice.
Nikada ga nisam vidjela kako plače. Vidjela sam i jutarnjeg Harrya i pospanog Harrya i nervoznog Harrya i ljutog Harrya, ali uplakanog. Ali sada definitivno mogu potvrditi da je on naljepše biće na svijetu.
"Ja.. volim te, Diana. Uvijek sam i uvijek ću.." govori tiho i približava mi se.
Ja se odmičem od njega i doslovno vrištim.
VOUS LISEZ
Moments
Roman d'amour"Život je knjiga koja se piše sama.." - Green Zovem se Diana Hope. Imam 22 godine i živim na još jednoj točkici na Atlasu svijeta koja se zove Zagreb. Ovo je priča o mom pomalo surovom životu. Vjerujem u snove i vama preporučujem isto. Jer, znate ka...
