Moments

27. DIO

"Je li jako bitno?" pitam ga znatiželjno.

"Ne zapravo, potpuno je nebitno." govori mi i kesi se.

Imam osjećaj da se zeza s mnom, ali ovoga puta mu to neću uzimati za zlo.

Volim ga gledati tako veselog i prekrasnog. Uvijek sam raspoložena kad je i on.

"U redu onda. Idem ja malo van." govorim mu i on samo klima glavom.

Otvaram prostrana vrata sale i osjećam ogroman val vjetra kojem sam nesvjesni krivac ja.

"Diana, tu si! Tražila sam te posvuda!" govori mi zadihano Tessa.

"Tess, je li sve u redu?" pitam ju.

"Ma sve je u redu, samo me zanimalo gdje si i to je sve." govori mi i meni istog trena kao da pada kamen sa srca.

"Baš sam planirala malo izaći na zrak. Želiš s mnom?" pitam ju.

"Liam me zvao, kaže da me treba nešto." govori mi i mazi svoj sad već jako napuhani trbuh.

"Dobro onda, ja sam vani." govorim joj i smješkam se.

"U redu, draga." kaže i odlazi unutra.

Stojim na sred hodnika i u jednom trenutku se pitam koji od njih vodi do izlaza. Sva tri izgledaju kao da su beskonačni što mi nimalo ne olakšava. Sa strane primjećujem jedna mala vrata i odmah mi se širi ogroman osmijeh na licu.

"Balkon." govorim na glas s osmijehom od uha do uha.

Moram otići na njega.

Otvaram vrata tog malenog balkona i osjećam prekrasan miris borovine. Tiho zatvaram vrata i stojim u kutu, na istom mjestu gdje sam bila prošli put. Puni mjesec obasjava gotovo čitav obzor i tako usputno stvara prekrasnu atmosferu. Sve je tako prekrasno.

"Uhh.." pušem dok zatvaram oči.

Prisjećam se svih stvari koje su mi se dogodile tijekom mog života; odlazak u London, pronalazak Harrya, Desmonda i Gemme, onda opet vraćanje u Zagreb, pa sad London.. Sve se to izdogađalo tako nenadano.

"Uživaš, ljubavi?" čujem prodorni glas iza sebe koji me prekida iz razmišljanja.

"Mhm.." govorim mu i okrećem se prema njemu.

"Kako si me pronašao?" pitam ga zbunjeno.

"Mislim, rekla sam da ću biti vani."

"Pretpostavio sam da si tu." govori i češe se po kosi, a ja sam mrmljam jedno tiho "aha".

Već nekoliko minuta šutimo i promatramo ovaj krajolik. Oboje kao da smo u nekim vlastitim zamišljenim svjetovima iz kojih nas je teško probuditi.

"Ehh.." govori Harry.

"Je li sve u redu?" pitam ga i on klima glavom.

"Samo razmišljam o nečemu." govori tiho.

"O čemu?" pitam ga znatiželjno.

"O nama, D. O tome kako ništa ne bi bilo isto da onaj dan nisi ušla u moju pekaru, da nisi došla ovdje, da nisi otišla nakon svakog mojeg ljubomornog hira. Mislim, toliko toga lošeg si proživjela s mnom i nikada ti nije palo na pamet da me ostaviš?" pita me.

"Harry, ja te volim. Nikada te ne bi ostavila.." govorim mu iskreno.

"Ali zašto, D? Pa ostavio sam te trudnu! Nisam bio tu dok si rađala, dok si odgajala to dijete sama! Ja ne zaslužujem tebe, ne zaslužujem tvoju ljubav niti ljubav onog djeteta!" govori i nonstop se drži za glavu.

Šta mu se odjednom dogodilo?

"Harry, ti i ono dijete jedini zaslužujete moju ljubav. Vas dvoje! I nitko druge ne zaslužuje da ga volim istom onom snagom kojom volim vas. Zapamti to, zauvijek!" govorim mu već sva bijesna njegovim ponašanjem.

"Stvarno tako misliš?" okreće se i smije.

"Najstvarnije! Da mi je samo znati šta se to zbiva u toj tvojoj lzdoj kovrđavoj glavi.." govorim ljuto i iznervirano.

Stvarno me nekada zna izvervirati svojim ponašanjem. Često se prepiremo zbog ovakvih gluposti. On mislim da me nije dostojan zato što me je ostavio trudnu i zato se kaje.

"Harry, živimo sada. Upravo sada! Bez prošlosti, bez budućnosti, upravo sada! I nije me briga šta se događalo prije ni što će se dogoditi! Važno mi je samo da uza sebe imam dva prekrasna bića, a to si ti"
uzimam zraka jer samo ovo sve prebrzo izgovorila.

"I Darcy.." nadodajem.

"Stvarno misliš da sam prekrasan?" pita me i diže glavu. Na licu mu je neki nedefinirano vragolasti osmijeh.

"Jedino si to zapamtio u ovom svemu što sam ti napričala?" govorim ovoga puta potpuno iznervirana.

"Ne, D. Zapamtio sam svaku riječ koju si u protekle dvije minute izgovorila. Svaku riječ." govori mi zavodljivo i vuče me jednom rukom i prislanja naša tijela.

Stavlja mi ruku oko struka i tako stvara jedan pomalo nestašan, ali dovoljno snažan zagrljaj.

"Harry, ti si prokleto prekrasan. I sam si svjestan toga." govorim mu tiho i on se samo smješka.

"A ti si prokleto žena mog života." govori mi tiho.

Smijem se na njegovu izjavu i pušem mu u vrat. On me i dalje čvrsto drži oko struka i imam osjećaj kao da me nikada neće pustiti.

"Harry?"

"Molim, ljubavi?"

"Šta si mi ono nebitno trebao reći?" pitam ga i malo se odmičem od njega.

U tom trenu njegovo lice poprimilo je nekakvu crvenu boju. Kao da se sramio nečega.

"Mm.. da." govori i trlja dlanove.

"Harry, zašto si tako nervozan odjednom? Šta se događa?" pitam ga pomalo zbunjena.

Jako smiješno izgleda ovakav, ali se užasno brinem jer je jako nervozan.

"Ja, moram ti nešto reći.." govori mi.

"To sam i pretpostavila, Harry." govorim mu i smijem se.

"Kako si pretpostavila?" pita me zbunjeno.

"Pa zato što si mi rekao da mi trebaš nešto reći?" pitam ga zbunjeno.

Trenutno smo zbunjeniji nego ikada u životu.

"Aha da, zato." govori tiho.

Odjednom se odmiče skroz od mene. Znojne ruke briše od hlače i ljubi me u čelo. Ja ga i dalje jako zbunjeno promatram jer mi baš i nisu jasni ti njegovi pokreti. Sav je napet i nervozan.

"Diana?" pita me tiho i gleda.

"Molim Harry?" pitam ga.

Gledam to nervozno savršenstvo od čovjeka kako odjednom "pada" na koljena i istovremeno vadi iz džepa svoga sakoa crvenu kutijicu, otvara ju i pruža prema meni.

"Hoćeš li se udati za mene?"

- D xx♥