/.. 8 godina kasnije ../
(Sadašnjost)
"27. listopada 2028. godine
Dragi dnevniče,
Darcy se danas ustala jako rano. Mislim da bi barem djeca trebala spavati do nekih 'kasnijih' doba, ali očito ne i ona. Naravno, to ne bi bila Darcy da nije razbudila cijelu kuću. Zapravo i nemam za tebe nekakvih novosti, dnevniče. Sve je uobičajeno. Njega i dalje nema. Zadnji put sam ga vidjela onu večer. Prije 7 godina. Čekala sam ga, nije se više nikada vratio. I znam da nikada ni neće. Očito da njegova ljubav nije bila baš toliko čvrsta...
Do sljedećeg puta,
D"
"Hanna! Dođi da te mama obuče, ljubavi!" dere se Elena.
Da, da, Elena je rodila prekrasnu djevojčicu. Sada ima 5 godina i već je velika curica.
Prije točno 8 godina, Elena se udala za Lukea. Iako sam mislila da će se Elena cijeli život ljutiti na mene, nije to napravila. Kada me je Harry napustio, svi su mi pružali potpunu podršku, pogotovo zato što sam bila trudna.
Nažalost, Luke je poginuo u prometnoj nesreći. Elenu je to slomilo. Nije govorila mjesecima, nije jela niti pila.. samo je šutila. Nismo znali što da učinimo s njom, nismo znali kako da joj pomognemo..
Ali Niall jest. Zato su sada u braku i imaju prekrasnu curicu. Mogu vam reći da je ta djevojka stvarno lijepo sebi 'isplanirala' život. Elena je mislila da nikada neće preboljeti Lukea. Ali jest, uz pomoć ovog plavotana.
"Ljubavi, Hanna je obučena!" dere se Niall.
"Okej, evo silazim i ja!" odvraća mu ona.
"Di, jesi u redu?" pita me El.
"Da, da, sve je u redu." kažem joj zbunjeno.
"Sigurno?" pita me sumnjičavo.
"Sigurno." govorim joj i namigujem.
"U redu onda. Nego htjela sam ti reći da Niall i ja vodimo Hannu u zoološki, pa ako želiš možemo povesti i Darcy. Znaš da su njih dvije nerazdvojne, kao ti i ja.." govori.
"Može, samo da je spremim. Hvala ti puno, El. Na svemu što činiš za mene." govorim joj i grlim.
"Ne trebaš ju spremati jer sam ja to već učinila. Nema na čemu, ljubavi." govori mi.
"Vidimo se onda kasnije, u redu?"
"Vidimo se." kažem i mahnem joj.
"Mama, idem ja sa tetom Elenom i tetkom Niallom i Hannom u zoološki!" govori mi moje zlato i grli me čvrsto.
Ohh, obožavam te njene malene ručice.
"U redu, idite, mišu." govorim i ljubim je u čelo.
"Pa-pa!" govori Niall i namiguje.
"Pa-pa!" derem se prema njemu i zatvaram vrata.
Huh, ostala sam sama u kući.
Inače nas je jedanaestero. Raspoređeni smo na četiri kata. Pošto nismo mogli jedni bez drugih, morali smo si kupiti zajedničku kuću. Ili bolje rečeno, vilu.
أنت تقرأ
Moments
عاطفية"Život je knjiga koja se piše sama.." - Green Zovem se Diana Hope. Imam 22 godine i živim na još jednoj točkici na Atlasu svijeta koja se zove Zagreb. Ovo je priča o mom pomalo surovom životu. Vjerujem u snove i vama preporučujem isto. Jer, znate ka...
