Moments

12. DIO

"Gospođice, jeste li sigurni da želite odrezati toliko kose? Mislim, većina djevojka mašta o takvoj kosi kao što je vaša." ljubazno me upitala žena srednjih godina, frizerka.

Imala je tamno plavu boju kose sa zelenim pramenovima, a na vrhovima se presijavala nekakva ljubičasto - crvena boja. Iako su kombinacije boja bile grozne po meni, na njoj su stajale odlično.

"Jesam, sigurna sam." rekla sam i samo začula jedno presijecanje škara te moj rep na podu.

"Možemo li Vašu kosu donirati jednoj udruzi koja pravi perike ženama koje se bore protiv raka?" došla je druga, malo mlađa djevojka i pitala me.

"Da, naravno." odgovorila sam.

/ .... /

"Ii.. gotove smo." rekle su žena i djevojka u isti glas.

Kada sam se pogledala u ogledalo nisam mogla doći sebi. Ona duga plava kosa postala je kratka smeđa i jako mi se sviđala.

Pozdravila sam se sa frizerkama i izašla iz frizerskog. Ugledala sam tramvaj i brzo potrčala prema njemu. Kada sam izašla iz njega uputila sam se u jedan veliki šoping centar u kojemu se nalaze trgovine koje mi trebaju.
Otvaram vrata i odmah me zabljesne velika svjetlost nekog, predpostavljam, elitnog salona.

"Dobar dan, kako vam mogu pomoći?" govori ljubazno djevojka koja očito njeguje svoje lice i tijelo i to se jako dobro primjeti.

"Umm.. ja bi trebala jednu manikuru i profesionalno čupanje obrva.." rekla sam riječi koje izgovaram vjerovatno izgovaram prvi puta u svome životu.

"Gospođo, ne morate naglašavati to profesionalno, to se podrazumijeva kod nas u salonu." govori "uljudno".

Jel se meni čini ili ja uopće nisam ni naglasila to profesionalno? Uglavnom..

"Umm.. gospođica.." govorim mucajući.

"Oh, oprostite.." kaže.

/ .... /

"Hvala vam što ste nam došli i dođite nam opet." govori ona ženska koja me i dočekala.

Obrve sam samo dala da mi srede ono što sam mogla i sama, ali eto ajmo reć da su oni to napravili "profesionalno" iako i nisu napravili neki posao. Nisam im dala da mi diraju oblik obrva, ali sam im zato dala da mi počupaju višak. Što se tiče nokata, samo su mi ih isturpijali i namazali s nekim "zdravim" lakom.

A sada jurim po trgovinama i tražim odjeću koja će me promjeniti. Uzimam poderane traperice, bijele uske hlače, tri košulje, pet uskih majica, nekoliko majica kratkih rukava, crne, bijele i crvene starke i podosta šminke.

Na sve ovo sam potrošila sam jednu šestinu svoje ušteđevine. Sav taj novac mi je ostao od tetke s tim da sam već pola dala Desmondu. On nije ništa htio preuređivati već je stan ostavio u istom stanju kakav je i bio. To je jako lijepo od njega.

"Imate li vremena za jednu tetovažu? Zapravo to bi bile dvije tetovaže, ali nema za jednu onda vjerovatno nemate ni za drugu, sve okej onda ću ja doći sljedeći put, ako nemate." govorim ubrzano dok promatram zbunjenog krupnog nabildanog čovjeka s dugom kosom kako zbunjeno pilji u mene.

"Imam vremena za tetovažu." govori i kesi mi se sa polu zlatnim zubima.

Okej, a da ja ipak odem negdje drugdje? Ili je možda malo prekasno?

"Pa, što bi željela istetovirati?"

* Harry POV *

(Samo da znate da mi je jako teško pisat u muškom POVu, a pogotovo u Harryevom, ali ću se potrudit.. :))