/.. Flashback ../
"Z je jednak broju protona i broju elektrona" ponavljala je Tessa naglas.
Ta cura je nonstop učila i to pogotovo tu prokletu kemiju. A i kad ne uči uvijek priča o školi. Ali nije štreberica, jednostavno je pametna.
"Daj, Tessa, pa zar nisi već to naučila?" upitala je Elena već iznervirana.
Elena je uvijek bila i ostala jedna posebna cura. Ona bi uvijek stavila sluške u uši i uopće nas nebi slušala. Uvijek je hladna prema svima osim prema meni. A takva i treba biti jer joj je otac pijanac a majka ju je napustila kad su joj bile samo četri godine. Ali u cijeloj školi, jedino sam je ja vidila par puta kako plače. Ja ju jako volim jer je uvijek tu uz mene. Za razliku od Aurore koja je zauzeta zavođenjem mladih profesora. Prijetili su joj da će je izbacit ako ne prestane. Luda je. Ali sve tri su mi jako drage i volim se družiti s njima. Imamo jako puno zajedničkih tema. Iz misli me prekinula Elena mašući mi ispred nosa.
"D šta si se zamislila?" upitala me.
"Ma ništa" odgovorila sam joj.
"Nego imaš mi posudit sluške, ja sam svoje negdje zagubila" rekla je.
Pa naravno di bi Elena bez svojih slušalica.
"Nemam nisam ih danas ponijela" odgovorila sam joj.
"Okej. Idem ja do Jamesa" rekla je i ustala se.
Znam da je već dugo potajno zaljubljena u Jamesa i on je bio njezina, ajmo reći, slaba točka. A isto tako znam da je i Tessa zaljubljena u njega. Kad je Elena prišla Jamesu, primjetila sam Tessin tužni pogled. Spustila je glavu i bacila knjigu sastrane. Jadna, izgleda da joj se baš sviđa.
"Tessa, jesi okej?" pitala sam.
"Naravno da jesam okej, zašto ne bi bila?" odgovorila je brzo.
Znala sam da to nije istina i bolilo me to što je tužna.
"Znaš, rekla mi je Elena da se njoj James zapravo ne sviđa nego da se samo hoće zabavit" rekla sam joj i namignula.
"Stvarno?" nasmiješeno me pitala.
"Najstvarnije" odgovorila sam.
Jedno vrijeme je gledala u pod smješkajući se, a onda mi je prišla te me zagrlila.
"Stvarno znaš utješiti ljude, volim te D" rekla mi je i poljubila.
"I ja tebe Tessa" zagrlila sam je još jače.
* James POV *
Elena je super cura i zabravna je i pametna i sve je to u redu, ali opet kad vidim Tessu i onaj njezin sramežljivi osmijeh, srce mi kuca sto na sat i oni leptirići kako ih zovu mi se pojave u stomaku. Nikad nijedna djevojka nije bila razlog ovolikoj pomutnji u mome mozgu i srcu. Ovo mi se ne događa sad, već duže vrijeme. Prekrasna je i izgleda tako božanstveno. A i Diana mi je jednom rekla da ima jako puno cura koje su zainteresirane za mene i da sve što trebam je pogledati oko sebe i naći pravu. Ja sam svoju našao.
"Šta ti je, šta se smješkaš nonstop?" zbunjeno me upitala Elena.
Totalno sam zaboravio da je došla.
"Umm.. vidi El trebam ti nešto reći.." rekao sam joj.
Da joj priznam? Probat ću..
"Slušam te" rekla je pomalo nervozno.
"Gle nas dvoje smo postali jako dobri prijatelji u posljednje vrijeme i ja stvarno nebi želio da se to pokvari a najmanje bih želio povrijediti tebe.. ti meni nisi ništa više od prijateljice i volio bih da to tako i bude. Iskreno jedina djevojka prema kojoj ja nešto osjećam je ona" rekao sam i pokazao prstom.
Baš u tom trenutku je ljubav mog života podigla pogled i nasmješila se kao da je znala da pričamo njoj.
"Žao mi je.." rekao sam i kada sam podigao pogled vidio sam suze u njenim očima. El? Pa da plače? Ta cura nikad nije zaplakala. Potrčala je od mene i krenula kući. Iskreno mi je žao ako je mislila da ima nešto više među nama..
Joloo♥
Evo ga i drugi nastavak :)
Nadam se da vam se sviđa i oprostite ako ima nekih gramatičkih grešaka.. ;)
- D xx♥
ESTÁS LEYENDO
Moments
Romance"Život je knjiga koja se piše sama.." - Green Zovem se Diana Hope. Imam 22 godine i živim na još jednoj točkici na Atlasu svijeta koja se zove Zagreb. Ovo je priča o mom pomalo surovom životu. Vjerujem u snove i vama preporučujem isto. Jer, znate ka...
