"Uhhh.."
I dok sam tiho ispuštala posljednji uzdah prije nego što sam prstima dohvatila kvaku od vrata, zapitala sam se jeli ovo uopće bila pametna ideja.
Mislim ja nisam luda i stoga mi netreba psihijatrica. Ali ipak dobro je rekla Elena. Barem ću se malo opustiti i bit će mi lakše.
"Sad il nikad Diana, sad il nikad." ohrabrivala sam se.
To je to. Moram ispričati sve ono što sam dugo godina tajila u sebi. Nekako sve "izbaciti" iz sebe. Ne mogu više. Moram nekome reći sve što mi se izdogadalo. Sve što sam proživljavala iz dana u dan. I znam da ću sve te događaje proživljavati ponovo i ponovo.. ali na neki način to i želim.
Napokon skljupljam hrabrost i otvaram smeđa škripava vrata te zatičem riđokosu ženu, srednjih godina kako sjedi na smeđoj fotelji i nešto piše u svoj ružičasti blokić. U trenutku kad sam ušla unutra podigla je pogled te mi se osmjehnula.
"Do.. dobar dan." zamucala sam. Ona mi se pribrižila te mi pružila ruku.
"Bok, ja sam Vanessa." toplo mi se osmjehnula.
"Diana, drago mi je." odgovorila sam joj.
"Evo možeš sjesti preko puta mene." pokazala mi je prstom na bež fotelju.
Dok sam se kretala prema fotelji osjetila sam da mi klecaju koljena. Imam neku tremu kao da ću svaki tren morati izvesti neku plesnu točku ili zapjevati nešto. Kad sam sjela na fotelju Vanessa je spustila naočale te me pogledala.
"Hoćeš neki sok?" upitala me i vratila u prošlost..
/.. Flashback ../
"Hoćeš neki sok?" upitao me nježno. Pogled mu je bio prikovan na slici koju sam gledala, no samo je okrenuo glavu i svu pažnju priklonio meni.
"Može, hvala." odgovorila sam mu i osmijehnula se.
/.. Sadašnjost ../
"Može, hvala." ljubazno sam joj odgovorila.
Malo mi je postalo neugodno. Mislim ipak je ona za mene jedna nepoznata žena. Dok sam ispijala sok ona je progovorila:
"Elena mi je pričala kako si imala dosta problema u svom životu, a pošto sam ja ovdje da pomognem ljudima, možeš se slobodno opustiti i započeti sa pričom." rekla je te se blago nasmiješila.
Opustila sam se, namjestila u fotelji i rekla:
"Pa.. sve je započelo jednog sasvim običnog dana..."
Yooo guyys ♥
Ovo je moja prva priča koja će biti o Hazzi i nadam se da će ispasti dobro. Bit će jako puno zapleta i emotivnih trenutaka pa se pripremite ;)
Za sljedeći nastavak ne tražim uvjete ali bi voljela čisto da vidim jel itko čita pa ako može neki komentar ;)
- D xx♥
YOU ARE READING
Moments
Romance"Život je knjiga koja se piše sama.." - Green Zovem se Diana Hope. Imam 22 godine i živim na još jednoj točkici na Atlasu svijeta koja se zove Zagreb. Ovo je priča o mom pomalo surovom životu. Vjerujem u snove i vama preporučujem isto. Jer, znate ka...
