Moments

14. DIO

U ovom nastavku će biti dosta flashback-ova i mogli bi vas dosta zbunit, pa ako vam nešto nije jasno, slobodno me pitajte putem poruke i objasnit ću vam.. :)
Uživajte ♥♥

/.. 6 godina kasnije ../

16 minuta! Ta djevojka kasni 16 minuta! Uvijek je kasnila i uvijek će kasniti. Dok tipkam njezin broj mobitela, na vratima se pojavljuje ona, ponovno tamnosmeđe duge kose. Vječne kožne hlače i ista takva jakna, pokazivali su koliko je zapravo zgodna. Dolazi do mene, grli me i sjeda. U tom trenutku se pojavljuje namrgođeni konobar i kima glavom. Valjda mu to znači "Šta želite?"

"Prije "Šta oćeš?" javlja se onaj mali zlobnjak. Hoće li on ikada prestati?

"Dajte mi neki sok, bilo koji.." govori i smješka se.

Par sekundi gleda nešto na mobitel, a onda ga sklanja u torbu i poklanja mi svu svoju pažnju.

"I onda? Daj ajde, pričaj mi, znaš i sama koliko sam znatiželjna.. jeli te poljubio?" govori El uzbuđeno i, naravno, znatiželjno.

Da, El. Sve ste dobro pročitali. Doktor je rekao da ima tešku vrstu amnezije i kako nema lijeka za to, ali, eto, ja sam uspjela. Svaki dan smo je vježbali, svaki dan smo joj pokazivali osobe, fotografije.. i napokon smo uspjeli vratiti našu staru El.

"Pa.. poljubio me.." rekla sam, pomalo sramežljivo.

"Poljubio?! On te poljubio?! Diana, pa to je prekrasno!!" rekla je El i krenula se ustati, ali baš u tom trenutku onaj isti sok koji nam je bio donešen prije par minuta, sada je po cijelom stolu. Srećom, nije završio ni na jednoj od nas..

"Lakše malo, El.." rekla sam joj smijući se.

"On je najzgodniji dečko kojeg sam ja ikada upoznala, D, i upravo mi govoriš da te je isti taj dečko poljubio! Pa ne mogu disat. Treba mi zraka!!" govori i pravi se da umire. Nakraju se "srušila" na klupu dok sam ja, po ko zna koji put, vrtila očima njezinim reakcijama. Dok se ona i dalje davila, ja sam se zamislila gledajući kroz prozor.

No, u tom trenutku mi se.. ne, nije.. ne može biti.. on je.. ili nije?

Crne uske traperice, zalizana kosa, do pola otkopčana šarena košulja.. nije moguće..

/.. Flashback ../

Bijesno otključavam vrata od svog, već sada, bivšeg stana. Otvaram vrata i dolazim u dnevni boravak gdje me ni manje ni više čeka prizor zbog kojeg se automatski okrećem. Brooke u grudnjaku sjedi na Harryu i žvali ga po vratu.

"Mislim stvarno!" derem se.

Brooke ustaje sa Harrya, navlači majicu i otvara vrata.

"Vidimo se, Medeni, sutra nam je najvažniji dan u životu!" govori lepršavo i udara vratima.

Harry se ležerno ustaje do ogledala i popravlja svoju kosu.

"Ovo ovako više ne ide, Harry!" derem se iz petnih žila dok se on i dalje nevino gledao.

Nevino? Uff, on je takav glumac..

"Što sam sada napravio Diana?" ležerno govori dok malo pojačava ton svog glasa.

"Što si napravio?! Ti si idot! Kako sam uopće mogla pomisliti da bi se promjenio?! Koja sam ja naivna glupača!" govorim i imam osjećaj kao da pričam sama sa sobom jer me Harry očito ne sluša..

No na moje čuđenje, on se okreće i govori mi:

"Uvijek sam ja kriv Diana! Uvijek si me krivila i uvijek ćeš me krivit za sve loše što ti se događa u životu! A ja ne znam što sam sada napravio i za šta me optužuješ!"