Moments

3. DIO

* Elena POV *

Još jedna neprospavana noć. Zbog njega. Ali, ona je samo jedna u nizu noći koje nisam prespavala a jedini razlog je on. Maštala sam nas skupa, maštala sam naš prvi zagrljaj, poljubac, sve.. ali sve to sada propada. Zbog nje! Uništila me! On je bio prvi u kojeg sam se iskreno zaljubila. Šta je uopće vidio u njoj? Sigurno ovo smišlja od prvog dana kada sam mu prišla. Vratit ću joj sve. Svaku moju tugu platit će dvostruko. Ovo je posljednja noć u kojoj se gušim u vlastitim suzama i jecajima. Ovo nije kraj, Elena Davis, i ti ćeš im to i dokazati..

* Diana POV *

Po deseti put zovem Elenu i umjesto nje mi se javlja ona žena koja vjerojatno misli da sam glupa pa mi nonstop ponavlja isto da utvrdim gradivo. Tessu sam od onog dana vidjela samo dvaput jer je ostale dane "bila bolesna" ili nije imala vremena za razgovor. Bila sam kod Elene no njezina "brižna" majka uporno tvrdi da je u školi. Nije mogla dugo razgovarati sa mnom jer kaže da se žurila na nokte. Nije mi jasno što se dogodilo s Elenom. Zar je bila toliko zaljubljena u Jamesa? Zar joj je toliko stalo do njega? Nikad nebi rekla da je James taj koji je njezino sve. Elena je vrlo čudna. Teško joj se neko svidi i uvijek ima mane na svakom dečku koji joj priđe. Jako teško zavoli nekoga. Čak joj ni ja nisam sjela na prvu. Ali, kad se njoj netko uvuče u srce za koje svi misle da je hladno i da je unutra samo led, ona te zavoli. Kao dijete, onako iskreno. A sad joj je najbolja prijateljica slomila to "ledeno" srce napola. Teško je to kad te povrijedi najbolja osoba. A još teže je gledati osobu koja ti je nešto najmilije na svijetu, gleda nekog drugog isto tako, a ne tebe. Stvarno ne znam kako će to izdržat pogotovo sad kad joj je to napravila najbolja prijateljica.

/.. Sadašnjost ../

I dok sam pažljivo promatrala riđokosu ženu koja me pažljivo slušala i zapisivala u svoj ružočasti blokić, zahvalila sam Bogu što me po prvi put u životu netko sluša i govori mi da nisam luda.

"Čekaj Diana gdje su oni u svoj ovoj priči?" upitala me pomalo zbunjeno.

"E pa oni tek sad dolaze.."

/.. Flashback ../

Kasnim pet već pet minuta. Ne znam kako sam si ovo mogla dopustiti. Kada mi se napokon javila, ja kasnim! Dolazim do dogovorenog mjesta i zatičem samo jednu crvenokosu djevojku i malo dijete koje drži svoju baku za ruku moleći je da joj kupi one roza bombone. Tražila sam pogledom Elenu ali je nigdje nisam vidjela. No u jednom trenutku mi prilazi crvenokosa djevojka smiješeći mi se. Poznajem ovaj osmijeh i u istom trenutku postajem zaleđena na mjestu i nijemo gledam u tu djevojku. Ona skida svoje slušalice i neprestano se smiješi, a ja napokon "palim" svoj mozak i sastavljam neku rečenicu koja bi imala svoj smisao, ali mi ne ide jer i dalje memogu doći do riječi.

"El.. Elena?" progovaram tiho.

I dalje buljim u tu osobu koja više nije ona El. Ona buntovna i hladna djevojka sada je svu svoju hladnoću rastopila osmijehom. Crnu odjeću zamijenila je plavo bluzom i trapericama, a crne duge čizme bijelim starkama. A što je najgore, onu prekrasnu dugu crnu kosu zamijenila je kratkom crvenom. Nemogu je prepoznati. Približavam se još par koraka da joj mogu prići bliže, no ona ne čeka ni minute nego se vješa oko mog vrata pritom mi nedajući da dođem do zraka. Moja El se grli? El? Se grli?
Još jače se stisnula uz mene i pritom mi šapuće: "Ejj Diana.."

Eej guyss :)
Jako mi je drago što je moju priču pročitalo čak 350 ljudi i puno vam hvala na tom :*
Mislim da nisam napomenula ali moja priča nema uvjeta ♥
Sljedeći nastavak bit će kad vas pročita otprilike 50 ♥
Hvala vam na svemu još jednom

- D xx♥