Gleda u mene s ona dva zelena dijamanta i kunem se da mu mogu vidjeti blagi smiješak zato što sam ga nakon toliko godina nazvala Harry, a ne Harold."Zar je to sada najbitnije?" pitam ga hladno.
"Jest." govori kratko i ovog puta mi se približava tako blizu da mogu osjetiti njegov dah na mome nosu.
Promatra mi cijelo lice na onaj njegov zavodljiv način. Prelazi mi pogledom preko čela, očiju, nosa, obraza.. sklanja mi pramen s kose i onda svoj pogled posvjećuje mojim usnama. Naizmjenice me gleda u oči, pa u usne.
Ne mogu reći da sam ga preboljela. Teško je preboljeti ovakvog čovjeka.
"Misl"
"Shh.." govori tiho i naslanja svoje čelo na moje.
"Molim te, pusti neka traje, D." govori i dalje tiho.
Trenutno sam pribijena uza zid, a njegove ogromne ruke omotane su oko moga struka. Mislim da će ovo dugo potrajati jer očito je da me neće baš tako lako pustiti.
"Ovo nije u redu, Harry." govorim mu ozbiljno.
"Ovo što mi sada radimo, to nije u redu." nastavljam i on podiže pogled prema meni.
"Nije u redu da te volim, Diana?" pita me i istog trenutka primjećujem kako me želi zavesti.
"Nije u redu da si tu ovdje s mnom, a od tvoje žena i djeteta nas dijeli svega jedan zid i vrata!" govorim već pomalo glasno i unosim mu se u lice.
On me istog trenutka pušta i okreće se. Prolazi rukom kroz kosu. Postao je nervozan i napet.
"Zar ne shvaćaš? Sada sam ovdje s tobom! Nakon osam godina, Diana! Nakon prokletih osam godina ja te napokon sretnem!" govori i okreće se prema meni.
"Znaš li ti samo koliko je teško otići od osobe koju si oduvijek volio svim svojim srcem?!" pita me, iako zna da mu na to neću odgovoriti.
"Harry, ja" pokušavam mu nešto reći, ali se on odjednom okreće i odlazi van sa balkona.
Krasno, sad se naljutio. Umjesto da se ja ljutim, on se ljuti.
Taj dečko se doista nije promjenio. Možda i jest. Ali, barem se moja ljubav prema njemu nije promjenila. Ona će uvijek biti ista. Vječna i iskrena.
/.. Flashback ../
"A što kada dobijem bore? Hoću li ti i onda biti najljepša?" pitam ga i smijem se dok se njegova glava također pomiče na mojem trbuhu.
"I dalje ćeš mi biti najljepša.." govori mi i puše u trbuh.
"Heeej, škaklja me to!" govorim mu.
"Znaš, D, jednoga dana, upravo ovdje gdje je moja glava, ležati će jedno malo čudo, koje će nama zasigurno promijeniti živote." govori i mazi moj trbuh.
"Ima vremena do tad, Harolde." govorim mu i smiješkam se.
"Želim djevojčicu. Želim svoju malenu Darcy." mrmlja dok me i dalje mazi.
"Šta ima tako posebno u tome imenu, Harry?" pitam ga.
"Nisam još siguran, ali znam da će ta djevojčica sigurno biti barem upola prekrasna kao što je njezina majka."
/.. Sadašnjost ../
"Khm.." govori netko iz mojih leđa.
Refleksno se okrećem i zatičem čudan prizor.
"Umm.. hej."
Jeli ovo moguće? Upravo ispred mene stoji vitka plavuša. Harryeva žena, a pored nje i Harry i njihovo dijete.
YOU ARE READING
Moments
Romance"Život je knjiga koja se piše sama.." - Green Zovem se Diana Hope. Imam 22 godine i živim na još jednoj točkici na Atlasu svijeta koja se zove Zagreb. Ovo je priča o mom pomalo surovom životu. Vjerujem u snove i vama preporučujem isto. Jer, znate ka...