Britt Weber trebaju novci.
Mjesečna plaća njezine majke ne može pokriti sve troškove, stoga Britt odlazi na razgovor za posao na koji ju je prijavila njezina najbolja prijateljica. Kad joj vrata otvori Adrian Clark, njezina dugogodišnja simpatija, i...
"Tako mi je dosadno!" malo derište je uzviknulo i bacilo se na krevet. Sjedila sam na kožnoj stolici s točkićima i zurila u Lukea koji se valjao po krevetu. Već se pola sata žali kako mu je dosadno, a kad ga pitam što bi želio raditi, ne želi odgovoriti.
"Pa kad bi mi rekao što želiš raditi, možda ti i ne bi bilo dosadno", istaknula sam riječi raditi i dosadno kako bih dokazala svoju poantu. Lagano sam gubila živce, s razlogom mrzim djecu. Cendrava su i sline - doduše Luke ne slini - i ne znaju što žele. Upravo kao ovaj desetogodišnjak kojemu je dosadno otkako sam došla.
Podigao je glavu s jastuka i uperio svoj plavi pogled u mene. "Ti si jako dosadna. Lizzy je bila puno zanimljivija." Vratio je glavu na jastuk i nastavio zuriti u plafon. Čovječe, kad smo se jučer upoznali djelovao je tako... mirno i povučeno. Očito da izgled ponekad vara.
Morala sam pregristi jezik kako ne bih rekla 'a ti ne znaš što želiš'. Umjesto toga sam ustala sa stolice i pošla prema izlazu iz sobe. "Bit ću negdje okolo, kad odlučiš što želiš raditi zovi me." Nakon toga sam izašla iz sobe i odagnala poriv da mu zalupim vratima.
Izvukla sam mobitel iz džepa i napisala poruku Meg.
Mrzim i tebe i njega ne znam zasto sam se dala nagovoriti na ovo
Odgovor je stigao za nekoliko trenutaka.
Nije valjda tako strasno?
Gore je od strasnog!!!, popraćeno s tri tisuća smajlića koji se ljute. Vratila sam mobitel u džep i sišla u kuhinju. Što raditi, a ne umrijeti od dosade? U ovo doba obično spavam i budim se oko dvanaest, a tek je prošlo deset. Možda ne moram ništa ni raditi, samo čekati tri sata da ga odvedem na trening i onda još sat i pol ne raditi ništa.
A baš sam mislila kako će mi biti zabavno dadiljati klinca.
Uzdahnula sam i sjela na barsku stolicu u kuhinji. Naslonivši glavu na dlan, uzela sam magazin koji je stajao malo dalje od mene i počela ga listati. Bože, kakvim nepotrebnim glupostima oni truju žene.
"Čitaš Cosmopolitan?" Od straha sam vrisnula i skoro pala sa stolice dok se Adrian iza mene tiho hihotao. Ušao je u kuhinju, a mene je odjednom obuzela nelagoda. Kako izgledam? Imam li što na zubima? Strši li mi neki pramen kose? O Bože!
Nisam imala prilike odgovoriti jer je kroz stražnja vrata ušao Ben, Adrianov najbolji prijatelj. Nosio je svoju tipičnu hipijevsku odjeću i, očekivano, gitaru. Osmijeh koji je imao na licu nestao je kad je ugledao prizor ispred sebe. Mogu misliti kako je izgledalo. "Oh..." pročistio je grlo. "Hej, Bri", mahnuo je i opet se nasmiješio.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Podigla sam ruku i kratko mu mahnula. "Hej, Ben." Ben je, za razliku od Adriana - za razliku od bilo koje popularnog klinca, zapravo - znao da ja postojim. Mislim, živio je pored Meg, a tijekom školske godine sam stalno visjela kod nje.
