Babysitting My Crush's Brother

13

"Rekla si mu što?!" Amber je vrisnula na mene. Posegnula je za mnom kako bi me odalamila, ali sam se izmaknula u posljednji tren. "Ti si majke mi moje najgluplje biće na svijetu!"

Preokrenula sam očima pa sjela na krevet, dohvativši vrećicu čipsa koja je stajala na jastuku. Gurnula sam ruku i izvukla jedan ogromni komad čipsa pa ga zagrizla. "Daj, kao da ne znam što bi on meni rekao. 'Gle, super si i sve to, ali nisam ti ja tip za veze...'", oponašala sam njegov duboki glas. "Uvijek to kažu, uvijek."

Zamahnula je rukom kao da bi me opet lupila pa se nemoćno bacila na stolicu. "Da, kažu to u filmovima, Britt. Ti si luda. Luda."

Puhnula sam, ali nisam ništa odgovorila. Kad malo bolje razmislim, bila je u pravu. Nisam ga trebala prekinuti. Nisam trebala ništa reći. Trebala sam čuti što on ima za reći pa tek onda smisliti nešto što bih mu odgovorila. Mrzim svoju brzopletost.

"U redu", rekla sam naposljetku. "U pravu si, oprosti."

"Naravno da sam u pravu, Amber Bones je uvijek u pra-"

"Britt!" Meg je vrisnula čim je ušla u sobu. "Britt! Imam... vijesti...!"

Podigla sam se s kreveta i uzela čašu vode pa joj pružila. Nakon što je otpila dugačak gutljaj, a vode je bilo posvuda, uzdahnula je i skljokala se na krevet. "Trčala sam... sve od svoje... kuće", dahtala je.

"Zašto, gdje gori?" namršteno sam upitala.

"Ma... ne gori... nigdje", procijedila je, držeći se za slezenu. Bar mislim da je to slezena, budući da nisam doktor. "Moj brat... je našao tu jednu stranicu... gdje se možeš prijaviti za... neki natječaj... za fotografe." Pričekala je da joj se disanje unormali pa nastavila. "Prijaviš se i pošalješ nekoliko svojih slika i ako im se svidi, kontaktirat će te i otići ćeš u London i tamo fotografirati neke manekenke ili nešto tako. Ja mislim da bi se trebala prijaviti."

"I nisi mi mogla to napisati u poruci?" nasmijala sam se.

"Ne, previše tipkanja."

"Slažem se s Meg", Amber se ubacila. "To ti je odlična prilika da se pokažeš."

"Ali to je London", istaknula sam. "To je... jako daleko."

"Da, pa?" Amber je podigla obrve. "Ja sam četiri godine bila u Londonu, pogledaj me sad."

Grizla sam usnicu i zurila tupo u neku točku iza Meg koja je i dalje ležala na krevetu. Naposljetku sam uzdahnula. "Ne znam, razmislit ću."

"Dobro ja ću ti ostaviti ime stranice..."

"Meg, znaš li što je ona napravila?..."

Nakon toga sam se isključila. London... čovječe, to bi bilo zabavno. Oduvijek sam željela otputovati u Europu, a ovo bi se moglo pokazati kao moja velika prilika. Mogla bih pokazati tim Englezima kako mi Amerikanci fotografiramo... Ali moram još razgovarati s mamom... i moliti ju da me pusti da se prijavim... nadati se da će me uopće i pustiti...

* * *

Situacija u kući Clarkovih nije bila ništa bolja ni idućeg dana. Luke je bio potišten, Adrian namrgođen, a gospođa Clark se zatvorila u sobu za čitanje - knjižnicu, dakle - i odbijala izaći. Sreća je, međutim, bila na mojoj strani; taman je taj cijeli tjedan u Denveru bio lunapark pa sam nagovorila dečke da idemo kako bih im obojici skrenula pažnju sa situacije u kući.

Adrian isprva nije želio, ali sam ga uspjela nagovoriti šapnuvši mu da to napravi zbog Lukea. "Ali samo zbog njega", zagunđao je i izašao iz kuće.

Veselo se nasmiješivši samoj sebi, pratila sam ga van. Sjedio je na vozačevom mjestu, Luke na suvozačevom što je očito značilo da sam ja bila iza. Uzdahnula sam i otvorila vrata pa sjela.