Babysitting My Crush's Brother

15

"Daj malo podigni glavu... e to, to... sad se uspravi... tako! E to je savršeno, sad ostani tako i ne miči se!"

Kao što je i obećao, Adrian mi je bio model. Već ga pola sata fotografiram, Luke je u hladu s limunadom iza mene i smije nam se. Doduše, smije se Adrianu jer sam ga nagovorila da stane u stvarno različite poze. I sama sam se cerekala.

Odložila sam fotoaparat na stolić pored Lukea i potrčala prema Adrianu kako bih mu namjestila glavu. "Moraš-"

Prekinuo me vlastiti vrisak kad me podigao i prebacio preko ramena. "Luke slikaj nas!" nasmijao se i ja sam kao neka luđakinja počela odmahivati glavom.

"Ne! Ne, Luke, ako ispustiš fotoaparat, ubit ću te-" Opet sam vrisnula kad me Adrian prebacio s ramena u naručje kao da sam perce. "Prestani!"

Ali i sama sam se smijala, kao i Luke i Adrian. Nakon nekog vremena me spustio nazad na tlo i kad sam krenula naprijed kako bih otišla po fotoaparat, povukao me nazad prema sebi. "Ma kuda?" upitao je. "Budi tu i slikaj se sa mnom."

Pa mi nije preostalo ništa drugo. Toliko smo se smijali svi troje da su nam doslovno išle suze na oči. Naposljetku sam se jednostavno opustila, dopustivši Adrianovom gelu za tuširanje i dezodoransu da me u potpunosti ošamute. Biti mu ovako blizu... čovječe, to je bio dobar osjećaj.

"Mislim da bi bilo dosta", rekla sam nakon otprilike pola sata.

"Joj Britt." Adrian me razdraženo pogledao, otišao do Lukea i uzeo mu fotoaparat. "Pa moraš biti originalna da pobijediš, ne? Mislim da nitko neće imati ovako zgodnog dečka na njihovim fotografijama", samodopadno je rekao. "Vidi."

Fotografija na kojoj zurim u Adriana mrtva ozbiljna dok se on smije kao luđak zbog nečeg što je rekao.

Fotografija na kojoj se trenutak kasnije oboje smijemo jer sam shvatila da je to što je rekao poprilično smiješno.

Fotografija na kojoj ja držim nogu u zraku dok se Adrian pravi da svira.

Fotografija na kojoj padam jer mi je previsoko podigao nogu.

Fotografija na kojoj me hvata s izrazom lica koji govori 'zajebao sam'.

Fotografija na kojoj me uhvatio i na kojoj se oboje smijemo kao luđaci.

Fotografija Lukea.

Još jedna.

I još jedna.

Bilo je stvarno raznih fotografija i što sam ih dalje gledala, to sam shvaćala da je Luke stvarno dobro obavio svoj posao i da ima taj štih za fotografiranje. Iz nekog čudnog razloga sam osjećala ponos zbog toga.

U pet do osam su me dečki ispratili pred ulazna vrata, ali taman je iz sobe za čitanje izašla gospođa Clark.

Pijana gospođa Clark da budem preciznija.

Teturala je i izgledala kao da bi se svakog trena mogla srušiti. Adrian je prvi reagirao: rekao mi je da izvedem Lukea van dok on ne riješi situaciju i da će nam se pridružiti kasnije. Brzinom munje sam povukla Lukea za sobom i zalupila ulaznim vratima.

"Ako se moji mama i tata rastanu, hoće li jedan od nas dvojice živjeti kod mame, a drugi kod tate?" Luke je tiho upitao. Glas mu je podrhtavao i znala sam da će zaplakati ako ga nekako ne utješim. Jedini je problem bio što nisam znala trebam li mu lagati ili ne.

"Ovaj... iskreno..." uzdahnula sam, ali kad me pogledao pogledom kao da se boji da ću mu reći nešto grozno, brže-bolje sam se ispravila, "Gle, neće se rastati. Trenutno imaju malih nesuglasica, ali kad se to sve slegne, bit će sve po starom."