Babysitting My Crush's Brother

10

"Obuci to."

"Neću."

"Britt. Obuci tu haljinu."

"Nema. Šanse."

"Meg! Daj joj reci!"

Meg je podigla pogled s mobitela i odmjerila haljinu koju je Amber zajedno s vješalicom držala na meni. Onda je napravila čudnu facu. "Eh, nije mi to... njezin stil. Ona više preferira, znaš, one takozvane bapske haljine."

Preokrenula sam očima i zgrabila haljinu iz Amberine ruke. "Dobro, obući ću ju!" Uputila sam se prema kupaonici mrmljajući si u bradu, "Vas dvije... tko bi s vama izašao na kraj... jadan onaj koji završi s vama..."

"Čule smo te!" uzviknule su u glas.

"Neka ste!" odvratila sam zalupivši vratima kupaonice. Skinula sam sa sebe odjeću Adrianove sestre u kojoj sam provela cijeli dan i navukla usku bež haljinu prekrivenu čipkom. Bila je lijepa. Doduše, malo prekratka i s prevelikim dekolteom... ali mi se sviđalo kako mi je stajala.

Pokupila sam stvari i izašla iz kupaonice. Meg i Amber koje su nešto razgovarale, naglo su zašutjele i uperile pogled u mene kad sam se nakašljala. Vilice su im pale do poda.

"Opa", Amber je promrmljala zadivljeno me gledajući. Onda je ustala sa stolice na kojoj je sjedila, uzela mobitel i prije negoli sam išta shvatila - okinula sliku.

"Hej!" uzviknula sam i posegnula rukom za mobitelom, ali se popela na stolicu i podigla ruku gore kako ga ne bih mogla dohvatiti. Bila je stvarno niska, zato se i popela. "Obriši to."

"Neću", odmahnula je glavom.

"Amber! Briši!"

"Ne!" tvrdoglavo je uzvratila.

"Dobro, onda neću ići u haljini!"

"Ne moraš", nacerila se, "ionako sad imam živi dokaz da si obukla haljinu koja više otkriva nego što pokriva!"

Prekrižila sam ruke preko prsa podignuvši obrve u trijumfu. "Uopće neću ići ako ne obrišeš sliku."

Amberin osmijeh automatski je ispario, a čak se i Meg koja nam se smijala uozbiljila. "Ne možeš..." procijedila je zvučeći kao da sam upravo joj uvrijedila mamu.

"Oh da, mogu i hoću", kimnula sam glavom.

Na kraju je Amber obrisala sliku i bacila mobitel na stol, a ja sam se veselo nasmiješila sletjevši na krevet pored Meg. Iako je nekoliko trenutaka vladala napeta tišina, uskoro je cijela soba orila od našeg glasnog i nekontroliranog smijanja.

Zovite me djetetom što ih tako ucjenjujem, ali ovakve dane i prepirke ne bih mijenjala ni za što na svijetu.

* * *

Na kraju sam ipak išla i to u haljini osjećajući neki meni nerazumljiv osjećaj kojeg je Amber nazvala samopouzdanjem. Obuvši štikle sa zaista visokom petom, iste one štikle u koje sam bila jednostavno zaljubljena i koje sam imala na maturalnoj, shvaćala sam značenje citata "Daj djevojci prave cipele i pokorit će svijet."

Ne znam tko je to rekao, ali je bio u potpunosti u pravu.

Stale smo na kraj reda, a kad se grupica dečki okrenula prema nama kako bi očito započeli razgovor, zanijemila sam kad sam shvatila da je među njima bio i Adrian. Gotovo sam odmah osjetila kako me samopouzdanje napušta i oblijeva rumenilo i zahvalila sam nebesima što je bio mrak. Osjetivši se lagano posramljenom zbog haljine, neugodno sam se promeškoljila.

"Britt, hej." Izgledao je i zvučao iznenađeno. Odmjerio me od glave do pete zbog čega sam samo još više porumenjela.

Usiljeno sam se nasmiješila. "Hej, Adrian..."