Babysitting My Crush's Brother

19

B R I T T

Širom otvorenih očiju i usta, zurila sam u zadihanog Adriana ne vjerujući da se ono što se dogodilo prije nekoliko minuta zapravo i dogodilo. Od šoka mu čak nisam ni uzvratila poljubac, iako sam stvarno željela; uhvatio me totalno nespremnu.

"Ja ovaj..." počeo je, počešao stražnju stranu vrata i pogled uperio u pod. Nikad ga nisam vidjela ovako nesigurnog. "Imam dobar razlog zašto sam te poljubio."

Prekrižila sam ruke preko prsa, naslonivši se na dovratak i nadala se da ne izgledam kao da sam u najvećem mogućem šoku nego kao da me cijela ova situacija strahovito zabavlja.

Ali ne zabavlja me.

Šokirana sam situacijom.

"Da čujem", rekla sam zvučeći samopouzdanije negoli sam očekivala da ću zvučati.

Zagrizao je usnicu i razmislio na nekoliko trenutaka pa izdahnuo kroz nos i odmahnuo glavom. "Ne, nemam nikakvo objašnjenje." Približio mi se jedan korak tako da su nam se prsa dodirivala. Imala sam osjećaj da može osjetiti moje srce koje je lupalo kao ludo na svojim prsima. "Ali da ti budem iskren", pogledao je u moje usnice pa nazad u mene, a ja sam zadrhtala od pogleda kojeg mi je uputio, "nije mi ni malo žao što sam to napravio."

Ovoga sam puta bila spremna kad me poljubio.

I uzvratila sam, omotavši ruke oko njegovog vrata. 

"Hej Britt- Opa!"

Naglo smo se odmaknuli jedno od drugog kad smo začuli glas. Meg i Amber, koje sam prije dvadesetak minuta pozvala kod sebe nakon što me Amber zvala i pitala možemo li razgovarati, su nam prilazile s vragolastim cerekom na licima. Porumenjela sam i spustila pogled, a Adrian je pročistio grlo.

"Prekidamo nešto?" Meg je podigla obrve gore-dolje nekoliko puta zbog čega sam još više porumenjela. Morala sam se suzdržati kako ne bih sakrila lice u dlanove.

Samo. Da. Me. Ne. Osramote!

"Možemo mi i ići", Amber je pokazala palcem iza sebe. "Mislim, izgledali ste poprilično zauzeto."

Zemljo, otvaraj se!

"Ne", Adrian je brzo rekao. Izgledao je kao da se u njemu odvijala neka bitka i na trenutak sam se zapitala zašto me uopće poljubio. "Ja sam bio na odlasku."

Oh. Ovo je malo zasmetalo.

Osmjesi s lica mojih najboljih prijateljica su malo zatitrali, ali nisu se prestale smiješiti, iako ukočeno. Ja se nisam ni trudila smiješiti jer sam željela da me poljubi opet i opet i opet bez prestanka dok nam usne ne otpadnu, a ne da ide.

Osjećala sam se nekako... izigrano valjda. Ne znam. Glupo je.

"Dobro... vidimo se u, ovaj, utorak", promrmljala sam gledajući kako se udaljava. Uspjela sam vidjeti kako kima glavom prije negoli je nestao sa svjetla, a ja sam u potpunosti klonula.

Zašto sam se ovako osjećala?

Možda sam očekivala da kaže nešto što nije bilo 'ja sam na odlasku.' Željela sam nešto više, nešto stvarno.

Meg mi je prišla i prebacila ruku preko mojih ramena. "Nemoj biti u bedu", rekla je. "Barem te poljubio."

"Da", Amber je progovorila. Ušle smo u kuću pa je zatvorila vrata i krenula za mnom i Meg prema mojoj sobi. "A zašto te točno poljubio?"