Babysitting My Crush's Brother

5

Kad sam dobila prvu plaću, toliko sam čvrsto stiskala kovertu u ruci dok sam hodala prema busnoj stanici da su mi zglobovi pobijelili. Mama je bila kod kuće, sagnuta nad računima, a kad sam stavila kovertu ispred nje, pogledala me tako zahvalnim pogledom da cijelu noć nisam mogla zaspati jer sam u glavi prevrtala izraze njenog lica.

Idućeg sam se jutra probudila - skočila iz kreveta, da budem preciznija - i tek kad sam shvatila da je subota, prestala navlačiti hlače. Pogledala sam prema digitalnom satu na noćnom ormariću, ustanovila da je previše rano pa svukla hlače s noge i vratila se u krevet.

Subotu inače provedem ne radeći doslovno ništa, ali ovaj put sam ju provela ispred zubarske ordinacije pored Lukea. Gospođa Clark me nazvala oko pola dva i pitala mogu li odvesti Lukea zubaru jer je njen muž zapeo na poslu, a ona je previše kasno shvatila da je zakazala kod frizera u isto vrijeme kad je i Lukeov termin. To mi, dakako, nije rekla, ali nisam ja glupa. Shvatila sam to i sama kad je počela mucati i naposljetku rekla, "Zauzeta sam."

Tako da sam sad ovdje i čudim se što Luke ide istom zubaru kao i ja. Posljednji put kad sam bila kod zubara bilo je prije dvije godine i nelagoda koju sam osjetila kad sam začula onu njegovu bušilicu postajala je sve veća kako je Luke dolazio na red. Onda su se vrata otvorila i medicinska sestra me ozareno pogledala kad sam ustala kako bih ušla u ordinaciju s Lukeom.

"Doktorice, vidite tko nam je došao!" veselo je uskliknula, a ja sam tek onda shvatila da je Luke ostao sjediti na klupi.

"Ah, Britt!" zubarka se nasmiješila i mahnula mi da priđem, ali ja sam stajala na ulazu malo gledajući Lukea malo sestru.

"Nisam ja ovaj... Došla sam s Luke Clarkom. Možemo li dobiti nekoliko trenutaka nasamo?" Pokazala sam glavom na uplašenog Lukea koji je izgledao kao da je vidio duha.

Sva sreća što smo bili jedini u hodniku jer sumnjam da bi zubarka dopustila da ga nagovorim da uđe u ordinaciju da je bilo još nekog. Sreća pa je Emilia Patterson puna razumijevanja pa nam je dopustila nekoliko minuta. Vrata ordinacije su ostala otvorena i ja sam čučnula ispred Lukea koji je poprimio boju svoje longete.

"Ne-ne bih tamo", promrmljao je i odmahnuo glavom. Rukom koja nije bila slomljena je čvrsto stiskao klupu.

"Znam", rekla sam. "Znam, ali nije ti to ništa strašno. Samo pregled, a ako ustvrdi da imaš karijes, onda će ti malo brusiti i imat ćeš lijepe zube. Želiš lijepe zube?" Kimnuo je glavom. "Onda bjež' tamo!" Nasmijao se prije negoli je ustao s klupe i ušao u ordinaciju.

* * *

"Više nikad neću ići s tobom kod zubara", bolno sam procijedila držeći se za lijevi obraz. Luke na kraju nije imao ni jedan jedini pokvareni zub dok sam ja imala dva. Da, i ja sam sjela na tu vražju stolicu i ustvrdila mi je da imam karijes i popravila mi je zub, a u ponedjeljak u osam ujutro idem da mi popravi i drugi. Obje smo se čudile što sam imala samo dva pokvarena zuba ako uzmemo u obzir činjenicu da dosta dugo nisam bila kod zubara.

"Hoćeš mi kupiti sladoled?" Ignorirao je moj prigovor i potrčao prema kiosku. Morala sam požuriti za njim i kupiti mu vražji sladoled.

Hodali smo u tišini jedno pored drugog, on je lizao sladoled, a ja se i dalje držala za obraz kao da sam se nadala da će mi to nekako smanjiti bol. Nije.

Kad sam otpratila Lukea do kuće, pozdravila sam ga i krenula izaći iz dvorišta, ali Adrian mi je viknuo da stanem. Srce mi se spustilo u pete i jako sam požalila što sam izgledala kao da je tenk prešao preko mene. Dobro, nije ni on izgledao ništa bolje, ali pretpostavljam da njega ne muče isti kompleksi kao i mene.