Babysitting My Crush's Brother

Epilog

Nekoliko godina kasnije

"Mama požuri!"

Zavezala sam vezice na tenisicama, uzela ključeve auta te izašla iz kuće i zaključala ju. Sebastian je trčkarao po dvorištu u prevelikom dresu koji je nekad pripadao Adrianu dok je Lydia pokušavala uhvatiti leptira koji je bio na ružinu grmu. Nasmiješila sam se na prizor svoje zaigrane djece i otključala auto pritiskom na gumb.

"Hoćemo li?" upitala sam veselo i otvorila im vrata. Seb se prvi uvukao na stražnje sjedalo, saplićući se o preveliki dres, a Lyd sam uzela u naručje i stavila u sjedalicu koju sam i zakopčala.

"Požuri mamaa!" Seb je udarao nogicama o sjedalo dok sam palila auto.

Uzdahnula sam. "Lijepo sjedi i zakopčaj pojas inače ništa od sladoleda."

Odmah je poslušao i zavezao pojas, a ja sam se zadovoljno nasmiješila i pogledala ih u retrovizor. "Spremni?"

"Da!" Seb je viknuo iz petih žila, a Lyd veselo zapljeskala ručicama. Već nam je postala navika da svakog petka nakon što Seb dođe iz škole idemo po Adriana na trening pa na sladoled.

Priključila sam se prometu i za otprilike petnaestak minuta smo bili ispred dvorane. Uzela sam Lyd u naručje, a Seb je već trčao prema ulazu.

"Polako!" viknula i nasmiješeno pošla za njim. Teškom mukom je gurnuo ogromna vrata i skoro se sudario s Adrianovim suigračem koji nam se nasmiješio i prošao rukom kroz Sebovu plavu kosicu.

"Gdje je moj najdraži petogodišnjak!" veselo je rekao i dao mu pet. "Bok Britt, bok Lyd."

"Bok, Jackson", odvratila sam i pogledala smeđokosu djevojčicu u mojim rukama. "Reci bok stričeku."

Samo je zapljeskala ručicama što je Jacksona natjeralo na osmijeh. "Sad će on doći, vidimo se sutra na tekmi."

Kimnula sam glavom i pozdravila ga te krenula za Sebom koji je jedva čekao da Adrian dođe.

"Tata!" vrisnuo je i potrčao prema njemu kad ga je ugledao. Adrian je ispustio torbu i podigao Seba u naručje.

"Hej maleni", rekao je. "Kako si proveo dan?"

"Dobio sam pet iz matematike!" odvratio je ponosno.

"Ma bravo!" Adrian se nasmiješio, spustio Seba i prebacio pogled na mene i Lyd. "Gdje su moje najdraže djevojke?"

Uzeo je Lyd u naručje, a mene kratko poljubio te smo se uputili za Sebom van. "Tata, moraš nam kupiti sladoled", rekao je.

"Zbilja?" Adrian je upitao.

"Da, obećao si", rekao je Seb okrenuvši se prema nama. "Jel tako da je obećao, mama?"

Kimnula sam glavom uz osmijeh na što je Adrian slegnuo ramenima i uhvatio Seba za ruku. "Onda ajmo!"

Potrčali su prema autu, a ja sam se nasmijala iz sveg glasa. Nisam bila ni svjesna koliko sam bila sretna što sam ih sve imala u životu...

K R A J

(Da nije bilo vas i vaših predivnih komentara, ja ne bih dovršila još jednu priču. Nemate pojma koliko vas sve obožavam i koliko sam vam svima zahvalna na apsolutno svemu! Najbolji ste ❤)