Babysitting My Crush's Brother

28

Joj, gle ih."

"Prehladit će se."

"Zanima me kako su uspjeli... znaš, zbog longete."

"Možda je Britt bila gore."

Naglo sam otvorila oči i ugledala Bena i Evana kako nas promatraju i cerekaju se. Bila sam uvjerena da sam izgledala kao rajčica i brzo sam prebacila deku preko glave dok su Adrianovi najbolji prijatelji umirali od smijeha.

"Što vi radite ovdje?" Adrian je razdraženo uzdahnuo i uspravio se.

"Došli smo te vidjeti", Evan je odvratio.

"Očito smo naletjeli u krivo vrijeme", Ben se nadovezao nakon čega su razmijenili vragolaste poglede.

"Britt, ne moraš se skrivati, to je sve normalno", Evan je rekao ozbiljno.

"Dajte", Adrian je promrmljao i dohvatio gaće s poda. Ja sam i dalje bila pod dekom, ali se okrenuo na bok pored mene kad je navukao gaće i maknuo mi deku s lica.

"Šalimo se, no", Evan se nasmijao. Odbijala sam pogledati u njih dvojicu pa sam umjesto toga zurila u Adriana koji je gledao mene i smiješio se.

"A da mi kidnemo prije nego se još jednom...?" Ben je predložio zbog čega su obojica prasnula u smijeh.

"Ionako nismo poželjni ovdje", Evan je uvrijeđeno podigao glavu, a onda gurnuo Bena prema izlazu. "Javi nam se kasnije", rekao je Adrianu prije negoli su nestali iz kuće i ostavili nas same.

Adrian je naslonio glavu na dlan i zavukao ruku pod deku, prešavši lagano prstima po mom golom stomaku. "Suzdržavam se da ne zamišljam kako bi izgledala na meni", procijedio je kroza zube na što sam ja preokrenula očima i lupila ga dlanom po prsima.

"Nevjerojatno je to kako iz dragog dečka možeš postati najveći seronja za manje od sekunde", rekla sam dohvativši grudnjak koji je nekako uspio završiti na lampi koja je stajala na malom stoliću pored kauča te gaće.

"Šalim se", rekao je kroz smijeh. Povukao me za ruku pa sam pala na njega i skoro si izbila zube na njegovoj bradi. Osmijeh mu je odjednom izbljedio i zamijenio ga ozbiljan izraz lica koji mi se nimalo nije sviđao.

"Hej, što je?" zabrinuto sam upitala i uspravila se tako da sam mu sjedila na stomaku.

"Moram ti nešto priznati", zagrizao je usnicu. "Ali nemoj se naljutiti."

Namrštila sam se. "U redu..."

"Ovaj... dok te Anthony držao 'zarobljenom' ili što već ja sam..." zastao je i pogledao me duboko u oči, izgledajući kao da se bori sam sa sobom.

"Da...?" potaknula sam ga.

Duboko je uzdahnuo prije negoli je nastavio, "Poslao sam tvoje slike za onaj natječaj za London. I prošla si."

Trebao mi je trenutak da se sjetim o čemu je pričao, a onda mi je sinulo i osjetila sam kako mi suze naviru na oči, što od bijesa, što od tuge. "Zašto si to napravio?" upitala sam tiho. Odbijala sam pustiti suze da padnu.

"Ja... pa mislio sam da si zaslužila da ideš."

"Napravio si to bez mog znanja", rekla sam. "Nisi to trebao napraviti." Naglo sam ustala s njega i na brzinu se obukla, ne mareći što mi je majica bila naopako. I on se uspravio u sjedeći položaj, napravivši grimasu kad mu je noga s longetom udarila u pod. "S razlogom ih nisam poslala. Znaš koji je to bio razlog?" Odmahnuo je glavom pa sam nastavila bijesno. "Ti, budalo! Nisam htjela otići zbog tebe! Jer te volim i ne želim te napustiti!"

Spustio je pogled na pod i imala sam osjećaj da mi se ono što sad planira izgovoriti nimalo neće svidjeti. "Ima još nešto što ti nisam rekao. Nitko ne zna za to osim Bena, ustvari." Kad mu nisam odgovorila, podigao je pogled prema meni. "Britt, ja..." Uzdahnuo je. "Dobio sam stipendiju za UCLA-u."

Osjetila sam kako mi čeljust pada do poda, kako me napušta dar govora i kako mi se vid muti od suza. "Ja... što?"

"Ukazala mi se prilika da tamo studiram i možda jednog dana profesionalno igram košarku", objasnio je. "Oprosti što ti nisam rekao ranije. Jednostavno je sve bilo tako savršeno i onda se dogodilo to sranje s onim seronjom i shvatio sam da sam te mogao zauvijek izgubiti i to mi je otvorilo oči. Oprosti, Britt!"

Odmahnula sam glavom, ne vjerujući ovome što čujem, ne želeći vjerovati da je ovo što nam radi istina. "M-moram malo biti sama", promrmljala sam i izletjela iz sobe takvom brzinom da nije čak stigao izreći moje ime.

Međutim, taman kad sam otvarala ulazna vrata, čula sam lom i njegovo psovanje i srce mi se spustilo u pete te sam, znajući da si nikad ne bih oprostila da mu se nešto dogodilo, zatvorila ulazna vrata i poletjela prema boravku.

Pronašla sam ga na podu dok su krhotine stakla bile posvuda oko njega. Čučnula sam i na brzinu mu pregledala ruke u potrazi za porezotinom no na sreću nisam našla nijednu. "Mogao si se ozlijediti", tiho sam rekla i pomogla mu da sjedne nazad na kauč. "Čekaj ovdje, idem ti po drugu majicu i hlače."

Potrčala sam u njegovu sobu i otvorila ormar. Ondje sam pronašla majicu s printom nekog benda i hlače koje su mi prve pale pod ruku, ali mi je također i nešto drugo privuklo pažnju.

Bilo je to pismo koje je bilo oslovljeno na mene. Iako sam znala da ne bih trebala, znatiželja je bila jača i jednostavno si nisam mogla pomoći. Strgala sam kovertu i izvadila pismo iz nje.

04.07.2016.

Draga Britt,

iskreno, ne znam zašto ti ovo pišem kad ti ionako sve planiram reći uživo. Pretpostavljam da je pismo kao neka vrsta pripreme, možda mi pomogne da skupim više hrabrosti kad dođe vrijeme da ti sve kažem u četiri oka.

Imao sam i više negoli je bilo potrebno vremena za razmišljanje i napokon sam donio svoju odluku - odlazim u Los Angeles kako bih studirao. Ukazala mi se izvanredna prilika koja se ne propušta. Možda jednog dana zaigram i za Bullse, nikad ne znaš.

Stvar je u tome što vjerojatno ne bih otišao da ti ne odlaziš u London. Ali to je u redu. Tvoj odlazak, mislim. Isprva sam bio malo ljut. 'Zašto si tako sebična?' pitao sam samoga sebe. Ali naposljetku sam se pomirio s činjenicom da si sretnija kad fotografiraš nego kad si u društvu s nama. I to je isto u redu. Ti vjerojatno to ne vidiš, ali ja vidim. Vidim sve. Vidim tebe. Uvijek sam te vidio. Na školskim hodnicima, u učionici, u trgovini, dok si hodala iza mene praveći se da si nevidljiva, jer zašto bi netko kao ja bio s nekime kao ti, zar ne?

A eto, zaljubio sam se u tebe kao budala i bio previše uplašen da ti priđem. Ali možda je dobro što ti nisam prišao ranije jer da jesam, stvari bi sad bile puno teže za oboje.

U svakom slučaju, hvala ti. Na svemu. Volim te i uvijek ću te voljeti.

Tvoj Adrian

Dok sam došla do kraja, papir je bio toliko mokar da je bilo pravo čudo što sam uspjela išta pročitati Ispustila sam ga iz ruku i ustala s hladnog poda Adrianove sobe, zaboravivši i hlače i majicu i sve te se uputila prema boravku u kojem me čekao vjerojatno napola promrzli Adrian.

"Napokon čovječe, već sam mis-"

Prekinula sam ga prislonivši svoje usnice na njegove. Čvrsto sam obgrlila svoje ruke oko njegovog vrata i zarila mu glavu u dio između vrata i ramena.

"Što-"

"Volim te", šapnula sam. "Oprosti za onaj ispad od malo prije."

"U redu je", rekao je. Stavio je ruke na moja leđa i osjetila sam neopisivu sreću usprkos suzama i događajima od prije nekoliko minuta. Nekako sam mislila da je znao da sam pročitala pismo, ali čak i da je, ništa nije rekao.

Privukao me bliže sebi i poljubio u glavu. "Snaći ćemo se mi već nekako. Znam da hoćemo."

Kimnula sam glavom. Moramo.