Babysitting My Crush's Brother

9

Kupovati gitare s nekim nije nimalo zabavno.

Međutim, kupovati gitare sa svojom simpatijom i to još za svoj rođendan... e to je zabavno.

Toliko sam bila nervozna da sam toliko snažno stisnula pastu za zube i veći dio je završio na ogledalu nasuprot mene. Drhatvih ruku sam pokupila malo paste četkicom i na brzinu oprala zube dok mi je srce tuklo kao da će svakog trena iskočiti iz grudnog koša.

Stalno sam si ponavljala da nemam razloga da budem toliko nervozna jer je to samo kupovanje gitara... ništa pretjerano veliko ni važno. Nije kao da će se zbog jednog zajedničkog izlaska Adrian zaljubiti u mene i pitati me da pobjegnemo... iako bi to bilo poprilično lijepo... ali to nije čak ni bio izlazak.

Samo kupovanje gitara.

Otključala sam vrata rezervnim ključem kojeg mi je dala gospođa Clark i javila se dečkima da sam ovdje. "Briiiitt!" Luke je sletio niz stepenice i bacio mi se u zagrljaj što me uhvatilo malo nespremnu. Nikad nije bio ovakav.

Počela sam sumnjati na neku spačku.

"Hej Luke", nasmiješila sam se ogledavajući se oko sebe kako bih ugledala neku kantu s ledenom vodom ili nešto tako... ali ništa nisam vidjela. Nisam shvaćala zašto se odjednom ovako ponaša.

"Adrian još spava", rekao je i povukao me stepenicama gore. "Mislio sam da ga malo... razbudimo." Zbog vragolastog cereka kojeg je imao na licu sam se i sama zatekla kako mi se usne razvlače u osmijeh. A onda sam se sjetila riječi gospođe Clark o spačkama i naglo se uozbiljila.

"Ne, ne, žao mi je", odmahnula sam glavom. "Ne mogu."

Lukeovo veselo raspoloženje je naglo splasnulo. "A daj, Britty", izbacio je donju usnicu van. Britty? Otkuda to? "Samo jedna mala spačkica... mama čak neće ni znati... obećavam da neće... Adrian joj neće reći, ucijenit ću ga... uvijek to napravim... Hajde! Molim te!"

Izgledao je tako prokleto slatko zureći u mene s tim krupnim smeđim očima da ga nisam mogla odbiti. Naposljetku sam uzdahnula. "Joj, dobro, dobro!" rekla sam. "Ali ako dobijem otkaz-"

"Ma nećeš", prekinio me i povukao prema, pretpostavila sam, Adrianovoj sobi.

Nikad u ova dva tjedna koliko radim s Lukeom nisam bila u njegovoj sobi. Polako počinjem shvaćati da je tako vjerojatno i bolje jer je ona slika savršene dječačke sobe u mojoj glavi naglo izblijedjela kad sam ugledala ovo.

To ne da nije bila dječačka soba... nego je to bila soba u kojoj bi Hagridovi pauci iz Harryja Pottera uživali. Imao je spuštene rolete i navućene zavjese na prozoru tako da je cijela soba bila u mraku, ni tračak svjetla nije padao u nju. Razni porno časopisi su ležali oko kreveta, hrpetina odjeće koja je bila nabacana na stolicu s točkićima je posramila čak i mene - a ja inače uvijek bacam odjeću na stolicu. Osjećala sam se kao da sam ušla u neku pećinu nekog zmaja ili tako nešto... jedva sam vidjela prst pred nosom.

Luke me povukao prema krevetu gdje nas je već čekala kanta vode. "Nisam ju mogao sam podići", šapnuo je. Taman je htio još nešto reći, ali je Adrian nešto zamorondao i okrenuo se prema nama. Bacila sam se na pod i našla se ravno licem u lice s nekom sisatom ženskom iz časopisa. Zagađeno sam se namrštila i podigla glavu kako bih vidjela spava li Adrian.

Spavao je.

Luke je također ustao i uhvatio ručku kante. "Hajde, dići ćemo ju zajednički", rekla sam kad sam primijetila da ima problema s podizanjem kante. "Na tri, u redu?"

"Na tri ili nakon tri?" upitao je.

"... Na tri", ponovila sam. "Jedan... dva... tri!" Tada smo podigli kantu i izlili ju na Adriana koji se sopćući uspravio na krevetu otvarajući i zatvarajući usta kao riba na suhom dok se voda cijedila s njega na krevet, s kreveta na časopise.