Babysitting My Crush's Brother

8

Ako nešto na svijetu mrzim više od alarma koji me ujutro budi za posao, onda je to kad me netko usred noći zove na mobitel. Mislim, ugasila sam tonove, ali me probudila svjetlost koja je dolazila od poda gdje sam punila mobitel. Trepnula sam nekoliko puta kako bi mi se vid razbistrio i nagnula se preko kreveta da vidim tko zove. Škiljeći sam uspjela razabrati što je pisalo: Ben. Zašto me Ben zove u dva ujutro? I zašto u dva ujutro ja spavam?

"Ha-" pročistila sam grlo jer sam imala osjećaj da mi je netko usipao piljevinu u njega. Pokušala sam opet, "Halo?"

"Britt!? O hvala Bogu!" odahnuo je. U pozadini sam čula lupanje plastike po metalu i namrštila se. Gdje je on to zaboga? "Čuj, moraš doći u policijsku stanicu po nas!"

"Policijsku... što? Molim? Policijsku stanicu? Ti to ozbiljno?" šokirano sam upitala i uspravila se u krevetu skinuvši mobitel s punjača.

"Da, da, gle... Jel imaš auto?" Ustala sam s kreveta, prišla prozoru, razmaknula zavijese i pogledala na prilaz - stajao je tamo što je značilo da je mama došla kući.

"Imam."

"Odlično! Molim te, objasnit ćemo ti sve kasnije, samo dođi po nas!"

"Dolazim za petnaest", rekla sam i poklopila. Na brzinu sam obula tenisice i navukla trenirku preko majice u kojoj spavam, ali kad sam shvatila da sam u svojim Spider-Man boksama bilo je prekasno jer sam već bila na pola puta do stanice.

Barem su mi prekrivale Spužva Bob gaćice ako ništa drugo...

Zaustavila sam auto ispred rampe i spustila prozor jer mi je jedan policajac prilazio. "Što radite ovdje u ovo doba noći, gospođice?" upitao me. Glas mu je bio grub i iz načina na koji se držao sam pretpostavila da je možda marinac ili tako nešto.

Nakratko sam se smela ugledavši njegovo predivno lice, ali sam se ubrzo pribrala. "Ja ovaj..." pročistila sam grlo. "Došla sam po svoje prijatelje koji su u pritvoru... pa, ako bih mogla-?"

Nije mi dozvolio da dovršim rečenicu do kraja već me ljubazno zamolio da parkiram auto preko puta zgrade i dalje nastavim pješice. Došlo mi je da mu otmem tu pušku koju je držao iz ruku i mlatnem ga njome po glavi. Možete samo zamisliti njegovu facu dok sam čekala da se rampa digne kako bih mogla nastaviti put, samo što nije prasnuo u smijeh.

Ignorirala sam ga i strpala ruke u džep trenirke, napeto zureći u rampu koja se presporo podizala. Kad je bila negdje napola u zraku, ja sam krenula. Bila sam uvjerena da mi je viknuo, "Slatke bokse!"

Žustrim korakom sam se približavala ulazu u policiju, a žena koja je radila na šalteru me samo pogledala i prstom pokazala da prođem jer me očito nije smatrala prijetnjom.

"Došla sam pokupiti Bena Adamsa i njegovo društvo."

Njegovo društvo. Njegovo društvo! Bože, baci ciglu i budi precizan! Ma, baci ciglanu!

Policajac me odmjerio i pokazao mi da ga pratim pa smo se ubrzo našli u prostoriji s ćelijama. "Adams!" viknuo je i lupio palicom po jednoj ćeliji. A dakle to je taj zvuk kojeg sam čula preko mobitela... interesantno.

Ben je odmah ustao, a za njim Adrian i onaj plavokosi klinac od jučer. Sva trojica su me odmjerila i meni je došlo da lupim glavom o zid jer sam imala jebene Spider-Man bokserice! Zašto se nisam presvukla, zašto?

Policajac je otključao njihovu ćeliju pa su izašli, a onda ih je poveo da se presvuku. Ja sam za to vrijeme morala popuniti neki formular.

"Danas ti je rođendan, ha?" nasmiješila se policajka koja mi je i dala formular. Kimnula sam glavom. "Sretan rođendan!"