Babysitting My Crush's Brother

12

Znate onaj osjećaj kad saznate nešto što je i šokantno i fascinantno u isto vrijeme i onda ne znate biste li plakali od sreće ili se smijali od muke?

E, pa saznala sam nešto šokantno i fascinantno u isto vrijeme i nisam znala kako odreagirati.

Dakako da je mojoj još uvijek mamurnoj glavici trebalo neko vrijeme da razradi tu informaciju, a kad je, sjela sam na krevet i zurila ispred sebe dobrih pet minuta. Vjerojatno bih zurila i duže da Meg nije rekla moje ime i trgnula me.

"P-poljubili?" promucala sam hrapavim glasom. "Ono, s jezikom i sve to?"

Amber, koja je sjedila na prozorskoj dasci, se zasmijuljila. "Pa, izgledali ste poprilično... zaposleno, da se tako izrazim."

"Moram ga nazvati!" skočila sam s kreveta i posegnula za mobitelom, ali Amber je bila brža. Zgrabila ga je i popela se na dasku, držeći ga gore u ruci i žestoko odmahujući glavom.

"Nećeš ti nikoga zvati, draga moja", rekla je. Meg je razdraženo uzdahnula i naslonila se laktom na radni stol.

"Ali... ali moram", očajno sam uzdahnula bacivši se nazad na krevet. Lupila sam glavom o zid što je rezultiralo mojim bijesnim psovanjem i smijanjem mojih prijateljica, ali ignorirala sam ih. "Mislim, kako ću mu se sad pojaviti pred očima?" upitala sam trljajući glavu.

"Pa lijepo", rekla je Meg. Ugledavši moju facu, preokrenula je očima. "Joj, Britt! Poljubila si Adriana, što sad?! Bili ste pijani, on se vjerojatno ni ne sjeća, a da ti nismo rekle ne bi znala."

"Da", nadovezala se Amber i dobacila mi mobitel koji se odbio od kreveta i pogodio me u glavu. Nastavila je uz hihotanje, "Ionako si to oduvijek priželjkivala, ne?"

Uzdahnula sam, nervozno vrteći mobitel među rukama. "Da, ali ja sam priželjkivala poljubac kojeg bi se sjećala, a ne pijani poljubac za kojeg nisam bila ni svjesna da se dogodio."

Meg mi je uputila pogled pun sažaljenja. "Morat ćeš se zadovoljiti onime što imaš", slegnula je ramenima.

Kad bi to bar bilo tako lako. Sudeći po njihovoj priči, plesali smo i ja sam ga jednostavno poljubila, a on mi je uzvratio. Jezikom. Od svih scenarija poljubaca s Adrianom koje sam zamišljala u glavi, pijani definitivno nije bio među njima. Kako da ja sad njemu pogledam u oči? Kako ću moći normalno razgovarati s njim? I što bih mu trebala uopće reći u ponedjeljak? Naposljetku, trebam li mu išta reći?

Sudjelovala sam u razgovoru s Meg i Amber tjelesno, ali sam psihički bila negdje drugdje. Nakon nekog vremena sam zastenjala i bacila se na krevet licem okrenutim prema jastuku. "Kako sam mogla biti tako glupa? Gdje mi je bila pamet?"

"Znaš, dok su ljudi pod utjecajem alkohola obično nemaju pamet..." Amber je započela.

"Da, pa je stoga tvoje ponašanje opravdano", Meg se nadovezala.

"Da, totalno opravdano", složila se Amber.

Ipak, kad sam došla kući, nisam se mogla prestati smiješiti. Nakon početnog samosaželjenja, ipak mi je do mozga došlo da smo se poljubili. I da, dobro - možda je bilo glupo i ne sjećam se ničega, ali negdje duboko u sebi sam znala da je poljubac vjerojatno bio jednako savršen kao i poljubac u mojim maštarijama.

Raspoloženje mi čak nije pokvarila ni mama koja mi je očitala bukvicu kad je kasnije te večeri došla kući. Stajala je za sudoperom i, naravno, prala suđe, a ja sjedila za stolom i svako malo pogledala na sat. Već gotovo trideset minuta priča o tome kako sam ju razočarala. Da nisam bila onako raspoložena, grižnja savjesti bi vjerojatno bila jača.