Babysitting My Crush's Brother

27

"Mogao sam nazvati Bena", Adrian je uzdahnuo. Otvorila sam mu vrata i pričekala da izađe iz bolnice prije negoli sam ih zatvorila. "Stara će te ubiti kad sazna."

"Stara neće saznati", odvratila sam. Polako se spuštao niz stepenice, a ja sam išla ispred njega u slučaju da padne jer, koliko sam primijetila, nije baš bio spretan na štakama.

U posljednjih nekoliko dana koliko sam, ajmo reći, slobodna, provela sam svo svoje slobodno vrijeme s njime. Mama mi i dalje brani da ga viđam jer ga smatra krivim za cijelu situaciju, ali ono što ne zna, neće ju povrijediti. Osjećam se puno bolje, čak sam dobila i na kilaži. Kimber je također još uvijek ovdje, a s Juliom se nisam čula od onog dana. Rekla sam Adrianu za nju, ali zbog izraza njegovog lica kad sam spomenula njezino ime sam poželjela da nisam. Ben mi je kasnije rekao da je otišla od kuće kad su joj roditelji zabranili da upiše policijsku akademiju i da se od tog dana nije vraćala. Sama sam shvatila da se čula jedino s Lukeom jer to objašnjava kako je znala tko sam.

A što se tiče Diamond... eh. Završila je u ludnici i tamo će vjerojatno ostati do kraja života, a dijete kad se rodi će poslati u sirotište. Ne mogu reći da mi nije žao, ali iskreno? Zaslužila je. U cijeloj toj priči mi je najviše žao djeteta.

"Trebala si parkirati negdje bliže", Adrian je rekao i stao. Stala sam i ja i okrenula se prema njemu.

"Ajme znala sam", lupila sam se dlanom po čelu. "Najbolje bi bilo da pričekaš ovdje, a da ja-"

"Britt, šalim se", prekinuo me, održavši težinu na jednoj štaki dok me drugom privukao sebi. "Zašto toliko trzaš na sve, pa nisam ratni vojni invalid."

"Ali m-"

"Nije tvoja krivica, već smo pričali o tome", nježno je rekao i prešao mi palcem preko obraza. Zadrhtala sam od njegovog dodira i odjednom me obuzeo čudan nagon.

Nagon koji me tjerao da mu ovog trena svućem svu odjeću i... O, Bože. Ne.

Pročistila sam grlo i odmaknula se od njega, a i on kao da se trgnuo iz nekog transa. "Idem ja po auto", rekla sam. "Ti ovaj... pričekaj ovdje i... Samo čekaj."

Okrenula sam mu leđa i, odmahujući glavom, odaljila se. O bože dragi, ovo nije istina. Nikad se ovako nisam osjećala. Nikad se ovako nisam uzbudila zbog dečka.

Sranje.

Drhtavim rukama sam otključala auto i sjela. Moram se smiriti. Udah. Izdah. Još jednom.

Udah.

Izdah.

Ajmo.

Upalila sam auto i i odvezla se pred Adriana koji je zamišljeno stajao naslonjen na štaku i gledao negdje neodređeno. Zasmijuljila sam se i zaustavila auto. Kad smo se smjestili, upitala sam, "Čuj mislila sam da stanemo na pizzu? Ja častim."

"Ne", odmahnuo je glavom. "Vozi me kući. Naručit ćemo, može?"

Složila sam se pa smo se ubrzo priključili prometu.

U autu je bila ugodna atmosfera jer je svirao radio i mi smo pričali o bolničkoj hrani, međutim oboje smo i dalje bili pomalo napeti zbog onog što se dogodilo ispred bolnice.

Nikad nisam vjerovala da ću osjećati toliku privlačnost prema nekome. Čak i dok mi je bio samo simpatija, uopće nisam pomišljala na seks s njim jer sam znala da je to bilo nemoguće. Prošlu noć sam to sanjala i osjećaj je bio vrlo čudan.

"Nadam se da mi niste priredili zabavu dobrodošlice", rekao je. Ugasila sam auto, izašla te prešla na njegovu stranu kako bih mu pomogla da izađe van.

"Nismo", odvratila sam zatvorivši vrata. Zaključala sam auto pritiskom na gumb pa smo se uputili prema kući koja je bila zaključana.

"Rezervni ključ se nala-"

"Bok Adriane, bok Britt!" netko ga je prekinuo pa smo se oboje okrenuli prema glasu. Ispred nas je stajala uspuhana petnaestogodišnjakinja imenom Ruth koja mi je u posljednjih nekoliko tjedana postala jako draga.

Ruth je Adrianova susjeda i on joj se jako sviđa - priznala mi je, a ja nisam imala srca reći joj da je Adrian zauzet. Imala je crvenu kosu, predivne zelene oči i puno pjegica na licu i imala sam neki osjećaj da će se dečki okretati za njom samo tako kad bude malo starija.

"Hej Ruth", pozdravili smo ju uglas i nasmiješili se. Zbog Adrianovog polu smješka je još više porumenjela.

"Samo sam ti htjela reći da mi je drago što si doma", rekla je i široko nam se nasmiješila, otkrivši nam tako red zubi ravnih zahvaljujući aparatiću kojeg je nosila.

"I meni", uzdahnuo je nostalgično i sklopio oči. Bože, moja želja za trganjem njegove odjeće je postajala sve veća.

"Pa dobro, onda... ovaj - bok!" mahnula je i otrčala, a ja sam ljubomorno gledala njezinu crvenu kosu kako joj poskakuje na leđima.

"Dakle, ključ je ispod cvijeta", Adrian je rekao.

"Mislim da devedeset sedam posto kućanstava u Americi drži rezervni ključ ispod cvijeta", rekla sam dok sam teškom mukom micala ogroman cvijet. Uzela sam ključ, vratila cvijet na mjesto i otključala kuću dok se Adrian iza mene lagano hihotao.

Skinula sam tenisice s nogu i krenula prema kuhinji da uzmem telefon dok je Adrian produžio u boravak. Pronašla sam na frižideru Lukeovu poruku da je kod prijatelja i da se vraća tek sutra navečer pa sam uzdahnula. Kuća samo za nas.

"Luke nije ovdje", obavijestila sam Adriana dok sam ulazila u boravak. "A tvoja mama je..."

"Znam gdje je", prekinuo me. "Vjerojatno u birtiji nekoj."

"Ovaj... nije točno. Rekla mi je da ide u šoping s nekom prijateljicom." To je, zapravo, bila istina jer sam prije odlaska u bolnicu skrenula ovdje kako bih Adrianu uzela neku odjeću pa me obavijestila da vozi Lukea na spavanac kod Harryja kako bi na miru mogla provesti pet sati u šoping centru. "Uostalom", nastavila sam, "stvarno joj dobro ide, nije taknula bocu već četiri dana."

Zagrizao je usnicu, a ja sam odlučila promijeniti temu jer sam uvidjela da bi moglo doći do svađe, što nikako nisam željela, stoga sam ga pitala koju pizzu želi, ali samo je odmahnuo glavom.

"Što, želiš kinesku?" upitala sam izvadivši mobitel. U imeniku sam imala brojeve svih mogućih pizzerija i restorana i veći dio mog imenika se zapravo sastojao od tih brojeva.

"Ne", rekao je. Osjetila sam njegovu ruku na svojoj i jednim vrlo brzim pokretom mi je izvukao i mobitel i telefon iz ruku i odložio ih na stol. "Nisam više gladan."

"Oh", promrmljala sam i podigla pogled. Nešto mi se stisnulo u stomaku zbog načina na koji me promatao i sve sam više razmatrala ideju o trganju odjeće s njega. Sad mi se više uopće nije činila tako loša. "Što onda želiš raditi, gledati neki film ili...?"

"Ne", šapnuo je. "Želim tebe."

Idućih nekoliko minuta su mi prošli u magli. Mislila sam da ću se sjećati apsolutno svega svoj prvi put, ali nije bilo tako. Nisam bila sigurna kad je odjeća nestala, ni kad su nam se bokovi spojili... Sjećala sam se boli, međutim Adrian je bio toliko nježan da sam ju gotovo pa zanemarila i prepustila se užitku. Nije trajalo onoliko dugo koliko sam očekivala da će trajati, i trebalo mi je duže da svršim nego njemu, čak smo u jednom trenutku oboje prasnuli u smijeh, a i njegova longeta je malo smetala, no sve u svemu, bilo je lijepo.

Na kraju me privukao u zagrljaj i poljubio u tjeme, a ja sam prebacila nogu preko njegovih i položila dlan na njegova prsa. "Volim te", promrmljala sam. Imala sam osjećaj da mu to ne govorim tako često dok on to meni govori kad god stigne.

"Znam", rekao je, položivši ruku na moju. "I ja tebe."

Prebacila sam dekicu koja je stajala na naslonjaču preko nas i duboko uzdahnula. Tako zagrljeni smo zaspali.