Britt Weber trebaju novci.
Mjesečna plaća njezine majke ne može pokriti sve troškove, stoga Britt odlazi na razgovor za posao na koji ju je prijavila njezina najbolja prijateljica. Kad joj vrata otvori Adrian Clark, njezina dugogodišnja simpatija, i...
"Luke, molim te, obuci gaće", zahtijevala sam na rubu živaca, hodajući za njim i noseći njegove gaće. Derište se išlo tuširati i sad se odbija obući. Mrzim djecu. Cijelo vrijeme sam se morala podsjećati da sam u poslu samo zato što je lova dobra. Mama je bila oduševljena kad sam joj rekla da sam dobila posao koji ne uključuje kuhanje budući da su moje kuharske sposobnosti jednako dobre kao što igram nogomet ili sviram bubnjeve. Tako me ponosno gledala da mi je došlo da zaplačem. Posljednji put kad me tako gledala bilo je kad sam joj rekla da ću matematiku proći s dva.
"Neću", odmahnuo je glavom i ušao u svoju sobu, zalupivši mi vratima pred nosom. Koji mali gad. Baš je đubre. Jednog dana će mu se sve ovo vratiti, a ja ću sa zadovoljstvom gledati kako ga karma udara u nos kao što je on skoro malo prije mene vratima.
Bijesno sam bacila gaće na pod i krenula otići, ali mi je na pamet pala jedna fantastična ideja. Vratila sam se pred vrata. "Čuj, ako se ne obućeš, dobit ćeš upalu pluća, a to ti zna biti jako opasno." Laž, naravno, ali nisam mu mogla dopustiti da hoda gol po kući cijeli dan. Nakon tih riječi sam sišla niz stepenice, ali sam čula kako se vrata otvaraju i zatvaraju i zadovoljno zaključila da je popušio moju priču.
"Zašto govoriš takve laži mom bratu?" Adrian je promumljao ustima punih hrane.
Opet me prestrašio jer kad sam ušla u kuhinju nisam ga odmah vidjela budući da je stajao zaklonjen iza vrata frižidera. Položila sam dlan na srce, odmahujući glavom. "Nemoj-nemoj to raditi", dahnula sam.
"Što to?" Pogledao me. U rukama je držao jogurt, ostatke pizze, mlijeko, sir, suši (iako za to nisam bila sto posto sigurna) i mesnu štrucu. Čovječe. Adrian Clark je jedan gladan momak.
I zgodan, dodao je glasić s kojim sam se automatski složila.
"Plašiti me tako", odvratila sam i sjela na istu barsku stolicu na kojoj sam sjedila jučer. Cosmopolitan je bio tamo, jučerašnji broj, ali sam ga svejedno odlučila nastaviti čitati budući da jučer nisam uspjela dovršiti.
"Oprosti", rekao je. Bila sam zapravo iznenađena koliko je razgovor glatko tekao, gotovo kao da sam pričala s Benom. "Nego, nisi mi odgovorila na pitanje. Zašto lažeš mom bratu?"
O bože, evo ga. Sad će reći svojoj mami kakvu sam laž rekla Lukeu i ona će me pitati je li to istina i kad potvrdim, otpustit će me i onda ću razočarati i Meg i mamu i ponajviše sebe iako sam već sad razočarana u sebe jer nisam čak ni plaću dobila. Baš sam peh.
Ti stvarno jako puno razmišljaš. Da, jedna od mojih mana. Užasno puno razmišljam o svemu i stalno važem svoje opcije iako vjerojatno ne bih trebala jer me to, kako Meg kaže, koči, ali ne mogu si pomoći jer se starih navika teško riješiti.
Opet to radim.
Pročistila sam grlo i malo se uspravila. "Ja...pa-"
"Šalim se, Bailey, no", pljesnuo me po leđima i namignuo. Tko je Bailey sad opet? "Trebala si mu reći da boluje od AIDS-a i da će krepat za tri dana."
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
