Britt Weber trebaju novci.
Mjesečna plaća njezine majke ne može pokriti sve troškove, stoga Britt odlazi na razgovor za posao na koji ju je prijavila njezina najbolja prijateljica. Kad joj vrata otvori Adrian Clark, njezina dugogodišnja simpatija, i...
Svjetla su bila zatamljena što je situaciju činilo gotovo jezivom, ali kafić Fat Cat nikako nije mogao biti jeziv - to su svi znali. Meg je sjedila nasuprot mene, jednim uhom slušajući moje doživljaje s prvog dana, a drugim uhom pokušavala čuti ime predivnog stranca koji je sa svojim prijateljem sjedio iza našeg separea. Prekinula sam se u opisivanju kako me mali vrag Luke zalio vodom i poraženo naslonila lakat na stol. Nije bilo smisla pričati joj jer me nije slušala.
"Jebala sam se s Adrianom."
To sam rekla u nadi da će mi napokon posvetiti svoju pažnju, ali samo je kimnula glavom i promrmljala jedno kratko 'aha' prije negoli se uspravila kako bi bolje promotrila stranca iza nas. Preokrenula sam očima i promiješala svoju kavu kako bi se šećer što prije otopio. Inače i nisam fan kave, ali kad ju pijem onda stavim toliko šećera da mi bude neizmjerno drago što nemam dijabetes. Polizavši malu žličicu, odložila sam ju na tanjurić i otpila nekoliko gutljaja vruće tekućine koja mi je spržila jezik i natjerala oči da zasuze.
"I uletjela nam je njegova mama", nastavila sam lagati nadajući se da će me napokon doživjeti. I dalje ništa. Lagano sam gubila živce s njom, baš kao i Lukeom prije nekoliko sati. Iduća laž ju je napokon natjerala da me pogleda u nevjerici. "Dobila sam otkaz." Otvorila je usta kako bi mi odgovorila - pretpostavljam nešto tipa 'pa zar na prvi dan?!' - ali sam zahvalno kimnula glavom. "Hvala što me slušaš."
"Britt!" lupila me po ruci. "Nemoj mi to raditi." Položivši ruku na srce, dahnula je kao da sam joj slagala da je dobila na lotu, a ne da sam dobila otkaz. Suzdržala sam se od nepotrebnih komentara i preokretanja očima. "Nego, kako je bilo na poslu?" Povukla je svoju limunadu kroz slamku promatrajući me svojim krupnim očima.
Suzila sam oči u nevjerici. "Posljednjih petnaest minuta sam provela govoreći ti kako mi je bilo!"
"Ajoj, Britty", sažaljivo me pogledala nakrenuvši glavu na jednu stranu. Imala sam osjećaj da je to imalo neke veze s dečkima iza nas. "U jebote što je dobar!" Prekrila je usta rukom kad je shvatila da je to rekla preglasno, a ja sam prasnula u smijeh.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Nije smiješno!" procijedila je kroza zube. Iako je oko nas bilo mračno, mogla sam primijetiti da se zarumenjela. "Sranje, okrenuo se! Britt! Prestani se smijati!"
Ali nisam si mogla pomoći. Tipična, nepromišljena Meg. Na nju nisam mogla ostati ljuta ni da sam htjela jer uvijek uspije pronaći način da se osramoti, nasmije mene, nasmije sebe i nasmije osobu zbog koje se osramotila.
"Sranje! Britt, dolaze ovamo!"
Odmah sam se prestala smijati. Pročistila sam grlo i uspravila se, iz nekog nepoznatog razloga izravnavši majicu. Uspjela sam procijediti jedno kratko 'sranje' prije negoli se sjena nadvila nad naš stol na kojem su stajali moji ključevi kuće, naši mobiteli i Megina kutija cigara te malo dalje zeleni upaljač. Podigla sam pogled, iznenadivši se kad sam ugledala onog tipa s Lukeovog treninga. Nisam se mogla sjetiti kako se zvao, ali sam položila ruku na stražnji džep traperica u nadi da će mi papirić s njegovim brojem koji je i dalje bio tamo pomoći da se sjetim.
