Pobjeda ljubavi

21

MJESEC DANA KASNIJE

Proslo je vec mjesec dana kako smo Mario i ja bili skupa. Nisam ga od tada vidjela. Sutra navecer cu ga vidjeti jer idem na utakmicu sa Ivanom. Nagovorila me je. Nisam joj rekla sto se dogodilo. Marko i ja smo prijatelji i shvatili smo da nismo jedno za drugo.

Ustajem iz kreveta. Nekako mi je zlo. Cudno se osjecam. A dobro, cula sam da ide neka viroza pa sam ju vjerovatno uhvatila.
Odlazim u kupaonicu i obavljam jutarnju higijenu. Nakon toga sam se obukla i odlazim u shoping. Moram neke namirnice kupiti. Sjela sam u auto i odvezla se do trgovine. Cijelo vrijeme mi je zlo i imam taj nekakav cudan osjecaj. U trgovini je puno ljudi i svi me gledaju jer se njisem. Imam vrtoglavicu.
Odjedno padam u nesvijest i vise se nicega ne sjecam.
Sljedece sto znam je da se budim u bolnici.

Doktor: Kako se osjecate?

Ja: Dobro

Doktor: Znate zasto ste ovdje?

Ja: Onesvjestila sam se

Doktor: Da

Ja: Pa sto mi je?

Doktor: Cestitam trudni ste! Mozete kuci.

Ja: Aha

Bila sam u soku. Nosim Mariovo dijete. Oh samo mi je to jos trebalo. Sto cu sada.
Obukla sam se i uzela torbu. Podigla sam otpusnicu i izasla iz bolnice. Taxi me je odveo do trgovine tj do automobila. Sjela sam u auto i krenula prema stanu. Nemam pojima sto cu uciniti. Kada sam dosla u stan sjela sam i razmisljala. Nisam sigurna da cu reci Mariu. On ima svoj zivot i ja mu ga ne zelim kvariti.
Ne znam sto cu reci roditeljima. Nikada me budem nikome rekla tko je otac mojeg djeteta. To ce biti moja tajna.
Tijekom dana sam pospremala stan, kuhala, oprala vess..... Navecer sam zaronila u krevet i zaspala.

Sljedece jutro budim se u 8:00 sati. Ustajem iz kreveta jer me mucnina na to natjerala. Zatim obavljam jutarnju higijenu i doruckujem. Ivana ce doci popodne po mene pa cemo zajedno na utakmicu. Tamo cu vidjeti Maria i nemam pojima kako cu to podnesti.

Mario P.O.V

Danas je vazna utakmica. Svi smo super raspolozenja.
Ellom se nisam cuo od one noci. Ne znam zasto. Mozda ce danas doci na utakmicu.
Ivana je primjetila da sam drugaciji prema njoj u zadnje vrijeme. Kada me stalo kopa to sto sam ju prevario, a jos vise me uznemirava to sto se nisam cuo sa Ellom.
Ne zelim da itko sazna, a opet sve me to tisti.
Jedino Ivan zna istinu.

..............

Sjedim u dnevnom boravku. Jos sam sva po dojmom. Ne mogu vjerovati da sam trudna i da je otac Mario. Sama cu odgajati dijete.
Ivana je na vratima. Ustajem se i otvaram joj vrata.

Ivana: Heeej

Ja: Ej

Ivana: Kako to izgledas?

Ja: Kako?

Ivana: Nisi se jos spremila za utakmicu i uzasno si blijeda.

Ja: Bas ti hvala

Ivana: Hajde idi se obuci.

Otisla sam u sobu i trazila sto cu obuci. Moram lijepo izgledati jer cemo Ivana i ja biti u onoj zoni za posebnije goste. Ivana je od prijatelja nabavila karte.

Kada sam se obukla izasla sam iz sobe.

Ivana: E sada si mi super.

Ja: Pa hvala ti

Ivana: Idemo?

Ja: Hajde

Izasle smo iz stana i sjele u automobil. Ivana je vozila jer ja nisam mogla. Cijelim putem mi je mucno i samo bih spavala. Jos dok se sjetim da cu vidjeti Maria onda mi je jos vise zlo. Stalno sam u razmisljanjima.

Ivana: Ellaaa !!

Ja: Hm?

Ivana: Kazem da smo stigle. Kamo si zalutala?

Ja: Ma zamislila sam se nesto. Hajde idemo

Izasle smo iz auta i krenule prema stadionu. Bila je uzasno guzva. Svi su se naguravali, vikali. Konacno smo sjele na sjedista koja su bila rezervirana za nas. Ona su bila odmah do travnjaka. Tako je Ivana sredila da sjedimo u prvom redu do travnjaka. Bas super.

Mario P.O.V

Jos malo i utakmica krece. Tu smo na izlazu prema travnjaku. Cekamo suca da nam kaze da krenemo.

Ivan: Mandzo si vidio Ellu?

Mario: Ne gdje je?

Ivan: Pogledaj tu vani s desne strane

Mario: Tu je. O Boze sto cu sada?

Ivan: Zasto? Pa ne bude nikome rekla nije ona takva djevojka

Mario: Znam, ali ja se osjecam nekako cudno u njenoj blizini.

Ivan: Stalo ti je do nje?

Mario: Ajde uskoro izalzimo na travnjak.

Ivan: Samo cu ti ovo reci. Nemoj muciti nju i sebe.

Sto cu? Nemam pojima da li mi je bas stalo ili jednostavno mi je zao sto se sve to izdogađalo. Gledam prema njoj i tako je nekako drugacija. Zraci nekom energijom. Htio bih ju pitati kako je, ali strah me. Mozda ipak osjecam prema njoj nesto. Ma moram to potisnuti. Ja sa Ivanom vec dugo godina i tako ce i ostati. Moram uciniti sljedeci korak. Tako cu se uvjeriti da je Ivana prava za mene.

..................

Evo izlaze na travnjak. Mario je pogledao prema meni. Bio je malo potisten. Ne bi znala zasto. Evo krenula je igra. Igraju protiv Kosova.
Za cudo ali Kosovo se ne da. Imaju nasi sansa, ali nikako da lopta ode u gol. Vec je gotovo prvo poluvrijeme i rezultat je 0-0.

Ja: Ivana ja moram do toaleta

Ivana: Hoces da idem sa tobom?

Ja: Ne treba

Ustala sam se i krenula prema svlacionicama. I onda sam otisla desno. Stigla sam do toaleta. Nije bila guzva kao sto sam ocekivala.
Obavila sam malu nuzdu i perem ruke. Odjednom vidim da dolazi Ivana (Mariova djevojka) i Josipa (Ivanova zena). Nesto pricaju o Mariu.

Ivana: Mario i ja cemo se uskoro vjencati

Josipa: Stvarno? Bas mi je drago

Ivana: I meni. U zadnje vrijeme nam je bolje nego na pocetku veze.

Josipa: Cek. Si mozda trudna?

U tom trenu sam ja srusila svoju torbicu na pod. Odmah sam se sagnula da ju podignem. Nisu obracale paznju, a ja sam samo cekala odgovor. Zar je trudna?

Ivana: Nisam trudna. Mozda uskoro i budem.

Odmah sam izasla van. Vratila sam se na tribine. Krenulo je drugo poluvrijeme. Decki super igraju, ali nikako da zabiju. I konacno u 87 minuti Vida je zabio glavom. Svi su na nogama i vesele se. Nekoliko minuta kasnije sudac je oznacio kraj utakmice.