10

1.5K 68 0
                                    

Nakon pola sata voznje stala sam na nekom puteljku. Nemam pojima kamo sam se dovezla. Vratit cu se istim putem, ali prije idem malo izaci na zrak. Kada sam izasla duboko sam udahnula. Malo da se smirim. Nije stvar u tom sto je Marko bio ljut vec u tome sto me je ignorirao, a to fakat ne volim. Tko god da on bio ne moze se tako ponasati.
Stajala sam vani na zraku. Bilo je predivno. Priroda je tako prekrasna. Podsjeca me na moj kraj. Bila sam naslonjena na automobil. Nakon nekih deset minuta cula sam kako auto dolazi iz daljine. Sjela sam u svoj auto i cekala da taj iza mene prođe. Odjednom se ispred mene stvori Pjaca. Sta sad on hoce??
Izlazi iz automobila. Cini mi se da nije toliko ljut, proslo ga jd valjda. Izasla sam i ja iz auta, ali ja sam bila vidno ljuta.

Marko: Reci.

Ja: Sta??

Marko: Pa zasto si kasnila??

Ja: Ahaa znaci sada te zanima?

Marko: Pa mogla bi mi reci razlog.

Ja: Htjela sam reci, pa nisi dopustio.

Marko: Sad imas priliku.

Ja: Ahaa, znaci dok ti zelis?? Pa sta si ti umisljas?? Tko si?? Okani me se!! Opce me ne zanimas!!

Marko: Koja si ti bezobraznica. Taman mislim da si oke djevojka i onda opet tvoja dernjava i vrijeđanja.

Ja: Ja sam bezobrazna?? Pa ti si me skroz ignorirao. Nisi mi dao priliku da ti objasnim zasto kasnim

Marko: Oprosti. Stvarno mi je zao. Zar se mi moramo svaki puta svađati?

Ja: Ne moramo.

Marko: Oke

Ja: Ne trebamo se opce vise viđati i onda se ne budemo svađali.

Okrenula sam se i otvorila sam vrata auta da uđem, no Marko je doletio do mene i gurnuo vrata tako da ne uđem. Kada sam se okrenula nasla sam se jako blizu njegovog lica. Osjetila sam njegovu nervozu. Privukle su me njegove usne. Nekako su mi oduzele paznju, a onda su nam se pogledi sreli. Skroz mi je misli pomutio.
Ella daj se trgni!!!

Ja: Od kuda ti pravo da se tako ponasas??

Marko: Oprosti. Napravili smo strku bezveze.

Tada sam razmislila i fakat jesmo. Svađamo se bezveze. Pocela sam se smijati ko luda.

Marko: Si ti dobro?

Ja: Smijesno je

Marko: Plasis me

Ja: Zasto?

Marko: Ti se ne smijes

Ja: Ajde nemoj da se naljutim

Marko: Dobro dobro.

Ja: Ajde sjedni ovdje.

Sjeli smo na travu pokraj automobila. Prvo smo sutjeli.

Marko: Ces mi sada reci zasto si kasnila?

Ja: Otisla sam u ducan, isla sam kuhati rucak, Sara se probudila poslije 11 i trebala je zavrsiti rucak, ali ne zna kuhati pa sam ja morala. Onda sam se morala tusirat i obuci, ali kada sam trebala krenuti nisam znala gdje su mi kljucevi od auta.

Marko: Bas mi je zao. Oprosti sto sam se ponasao kretenski.

Ja: I ti meni oprosti sto ti nisam javila

Marko: Sve pet

Ja: Smo onda rijesili nesporazume?

Marko: Jesmo

Ja: Oke.

Marko: I sta sada sa kavom?

Ja: Meni je ovdje ljepse

Marko: I meni. Mozda je dobro sto je izbila svađa hahaha

Ja: E da

Marko: I sta cemo sad?

Ja: Nezz

Marko: Mozemo se bolje upoznati?

Ja: Moze. Sto te zanima?

Marko: Koja ti je najgora mana?

Ja: Nepovjerenje prema deckima

Marko: Samo deckima?

Ja: Da

Marko: Zasto ako smijem znati?

Ja: Paa. Ajde mozes. Prije godinu dana, prije nego sam krenula u cetvrti razred srednje skole upoznala sam decka koji mi se stvarno svidio. Nisam tip cure koja vodi decka doma da ga roditelji upoznaju, ali njega jesam. Bio je svaki dan kod nas. Uf uf

Marko: Ne moras pricati ako ti je tesko.

Ja: Oke je. Godinu dana smo bili zajedno. Ja nisam htjela spavati sa njime. Nisam bila spremna kao ni sigurna. Onda mi je dao ultimatum. Ili cu spavati sa njime ili ce me ostaviti.

Marko: Koji kreten. Pa nisi....

Ja: Rekao je da cu spavati s njim na moj rođendan. Pristala sam.

Marko: I sta je bilo?

Ja: Pripremio je sobu u hotelu. No nakon sto sam usla u sobu predomislila sam se i odustala.

Marko: Hvala Bogu

Ja: Da. Ostavio me. Voljela sam ga svim srcem. Rekao je da cu jednog dana biti njegova zena. Godinu dana sam bila s njim. Bio je moja prva ljubav. Povrijedio me i od tada sam rekla da ne vjerujem ni jednom muskarcu.

Marko: Volis ga jos?

Ja: A gle, proslo je tek tri mjeseca. Ne volim ga, ali osjecam jos nesto prema njemu. Ne mogu izbrisati ga odjednom.

Marko: Razumijem. Ste se culi?

Ja: Da. Zvao me da mi se isprica i govorio je da me voli i da mu se vratim.

Marko: Nisi pristala?

Ja: Ne. Razumijem ga. Kriva sam i ja. Cekala sma godinu dana. Nisam htjela imati s njim odnose i to ga je izjedalo, ali morao je i on mene shvatiti

Marko: Ako volis nekoga onda se za njega i zrtvujes i cekas koliko god to cekanje trajalo.

Ja: Lijepo si to rekao. A ti?

Marko: Sto?

Ja: Djevojka? Citala sam da imas djevojku. Pa nemas i tak hahaha

Marko: Imao sam i prekinuli smo neki dan. Jednostavno nisam imao osjecaje prema njoj kakve bi trebao imati prema nekome s kime sam u vezi.

Ja: A onda je dobro sto si to prekinuo.

Marko: Da znam.

On i ja smo jos dugo razgovarali. O svemu mogucem. Razgovarali smo kao da se znamo sto godina. Napokon, skuzili smo da je kasno i da idemo kuci.
Dogovorili smo se da smo prijatelji i da nema vise onakvih ispada.
Nakon sto smo se pozdravili svatko je otisao prema svome stanu.

Pobjeda ljubaviWhere stories live. Discover now