Pobjeda ljubavi

31

Osjetim da je jutro. Kako? Pa hladnije je i osjeca se svjezina. Otvaram oci i ustajem. Pogledam kroz prozor i vidim da pada kisa. Oblaci su se nadvili nad Zagrebom. Izlazim iz sobe i odlazim u kupaonicu. Obavljam jutarnju higijenu te se vracam u sobu da se presvucem. Nakon sto sam se presvukla odlazim u kuhinju i kuham si kavu. Usput pripremam i dorucak.
Osjetim da se beba mice. Mislim da mi sin igra nogomet. Bas je zivahan za ovih tri mjeseca. Pomazim trbuh te se nasmijem. A tko ce mi izmamiti osmijeh nego moj sin. Pripremila sam dorucak. Ispekla sam omlet sa sunkom, paprikom i sirom. Primjetila sam da dosta jedem. Ne previse, ali dosta. Ma ne obazirem se na tezinu i takve stvari. Bitno da moj sin raste i da bude sve u redu.
Kada sam se najela pospremila sam suđe. Nakon pola sata netko je zvonio na vratima. Otisla sam do vrata i otvorila ih. Ostala sam u soku. Na vratima je bila Ivana i Mariova mama Ljubica (izmislila sam ime. Znam kako se zove, ali ovo mi je bolje pristajalo).

Ja: A sto hocete od mene??

Ivana: Moramo razgovarati.

Ja: A uđite

Usle su u stan. Dosle su do dnevnog boravka, ali nisu sjele. Bile su jakao ljute.

Ljubica: Jesam li ti ja rekla da ostavis Maria na miru???

Ja: Pa ja ga ne diram!!

Ivana: Kad ste se sreli??

Ja: U parku. Slucajno.

Ljubica: Sumnjam da je slucajno. Kako si to uspjela namjestiti??

Ivana: Droljo !! Nije ti dosta sto podvaljujes to kopile.

Tada sam poludjela. Unjela sam joj se u facu.

Ja: Slusaj me!!! Mene mozes vrijeđati koliko hoces, ali o mom sinu ne ces tako pricati.

Ivana: Oo sin??

Ja: Da

Ljubica: Sto se dogodilo u parku?

Ja: Nista. Samo smo razgovarali kratko. Distancirano.

Ivana: Rekla si mu za trudnocu????

Ja: Ne, ali smatram da trebam. On je otac i ima pravo na to.

Ivana: Ne ces mu reci. !!!

Ja: Ako cu htjeti onda budem. Ima pravo znati da ce postati tata.

Ivana: Ako mu kazes moglo bi ti se svasta dogoditi npr. mozes pasti niz stepenice, moze te udariti auto.....

Ja: Prijetis mi??? Jesi li ti normalna???

Ljubica: Sacuvaj to za sebe. Mario ne smije niti ikada bude saznao da si trudna. Jasno???

Ja: Pa kako mozete biti takvi. To vam je unuk.

Ljubica: Ne. Jediniu unucad koju cu smatrati svojom je ona koju ce roditi Ivana.

Ivana: Ja sam ti rekla svoje. Ti sada razmisli da li zelis da ti dijete bude sigurno.

Ja: Gubite se iz moga stana.

Okrenule su se i izasle. Ja sam u soku. Ne mogu vjerovati da mi prijete. Stvarno sam planirala reci Mariu, ali sada me je strah. Ne za sebe vec za sina. Samo neka uzivaju u svom zivotu.

Mario P.O.V

Ivana je otisla k mojoj mami. One jedna drugu obozavaju. Mislim da se Ivana trebala udati za moju mamu.
Stalno mi je u mislima Ella. Trebam ju zaboraviti. Ma i u srcu mi je. Volim je od one noci. Zamisljao sam da je posla samnom u Italiju. Ne bi mi bilo kraja sreci.

Cujem Ivana ulazi u stan. Jako je uzrujana.

Mario: Sta se dogodilo?

Ivana: Nista !

Mario: Sta vices?

Ivana: Pitat cu te nesto

Mario: Pitaj

Ivana: Volis li ti Ellu??

Zatekla me je s pitanjem. Sto da joj kazem? Ona misli da nju volim, a moje srce pripada Elli. Zauvijek ce pripadati.

Ivana: Odgovori!!!