Sjeti se moje ljubavi

Sjeti se moje ljubavi - parts 1 to 10

Ovo je priča o sasvim neobično običnoj djevojci koja je voljela. I o njemu, koji je bio prokleto zgodan.

Ponedeljak, 31. jun. Ili ti ga lipanj. Kako vam drago. Sjedim u kuhinji za stolom, pijem vino, slušam muziku i razmišljam o svemu. O meni. O njemu. O nama.
Nisam se ni predstavila. Ime mi je Sara. Završila sam Pravo u Zagrebu i vodim zapravo prilično normalan i dosadan život. Barem sam tako mislila. Kao što rekoh, sjedim u kuhinji i razmišljam kako je sve krenulo i zapravo nisam sigurna - je li to bilo onoga trenutka kada sam se prvi put izgubila u njegovim očima, ili pak kada je prvi put onim svojim slatkim glasićem izgovorio moje ime.
Upoznali smo se sasvim slučajno, on, Ante Rebić, svjetski poznati nogometaš i ja, anonimna studentica prava koja voli putovati. Volim vjerovati da smo nas dvoje bili produkt sudbine i da smo bili preodređeni jedno drugome, a da smo u isto vrijeme najljepša slučajnost.
Da više ne duljim red bi bio da i ispričam kako je došlo do toga da smo se upoznali. Moja draga prijateljica Tamara je zaluđena nogometom. Tog vikenda, tog famoznog 21.6. igrala se utakmica Hrvatska - Engleska. I to gdje - na Maksimiru. Šta vam imam više reći koliko je živjela za taj sport kada je mene - mene koja sam prezirala nogomet i nikada nisam razumjela zašto 11 budala trči za jednom loptom - uspjela nagovoriti da odem s njom na tu utakmicu. Nakon mjesec dana neuspješnog nagovaranja ipak sam popustila i odlučila otići samo da je se otarasim više. Kako se utakmica bližila moj entuzijazam nije rastao - ali Tamarin je. Tjedan dana prije tekme upala mi je u stan k'o nindža i donijela mi neki dres, nekog Rebića, otkud znam. S nevjericom sam gledala u to i govorila :" Aj ti me zajebavaš, ovo je stvarno previše, a šta ću ja s tim, pobogu.". Na što bi ona odgovorila :" Panju, kako što ćeš, obući ćeš to za utakmicu naravno." I opet, Sara je popustila. Na dan utakmice, bila sam vrlo dezorijentirana i iskreno nikakva, imala sam nekih problema na faksu. Došli smo na utakmicu, moru reći da mi je čak i bilo zanimljivo, pobjedili smo 4:2 razlikom. Ipak, zanimljivije je ono što je bilo poslije. Tamara je poslije utakmice otrčala odmah kući, imala je nekih obaveza, a ja sam ostala još par minuta na sjedalu jer nisam htjela ići kroz toliku gužvu i gurati se, a vremena sam imala. Gužva se prorijedila, a ja sam lagano krenula na izlazu. Zazvonio mi je mobitel, i naravno da sam isprobavala svoje multitasking vještine hodajući i tražeći ključeve od auta i mobitel. Posljedica tog je da sam se odjednom našla na podu sa prolivenom kavom na prsima. Shvatila sam, da sam se, jel, onako nespretna zabušila u nekog. Podigla sam pogled i vidjela naočitog momka kako mi se ispričava što me udario i prolio kavu po meni. " Ajme majko, vidi uništia san ti dres, oprosti molim te, jel te boli? Jesi okej?" Onako sva zbunjena ustala sam i rekla : " Ma dobro je sve, sve okej, živa sam haha. Usput, Sara, drago mi je" Vidjela sam da se nešto zagledao u dres i samo je progovorio :" Ante, i meni je drago. I mogu ti reći dobar ti je taj dres😂." Za slučaj da ste zaboravili, nosila sam onaj dres koji mi je Tamara kupila, a na kojem je pisalo Rebić. Kakve li slučajnosti. " Pa fin je, da, haha. Šteta što je uništen.", prozborila sam. Do nas su dotrčali momci iz ekipe i pričali s Antom. Ante je samo na papirić nažvrljao svoj broj, gurnuo mi papirić u ruku i rekao : " Evo ti moj broj, javi se sutra, osićan se krivim za dres i hoću ti se iskupit barem jednom kavom ako si za." Promrmljao je to i otrčao sa momcima iz tima. Nisam mu se stigla ni nasmijati." Tamara ne znam šta da radim ja sad", požalila sam se prijateljici o svojim slatkim mukama. "Bože gospode, ti stvarno nisi normalna. Jel znaš ti koliko cure bi život dale samo da ga vide jednom, a ti se premišljaš hoćeš li ići na kavu ili ne. Ajde bogati, stvarno nisi normalna.", bio je Tamarin odgovor. Možda je i u pravu.
Uzela sam mobitel i poslala poruku na broj sa papirića. " Hej, ona cura sa dresom od neki dan je. Spominjao si neku kavu, pa me zanima jel vrijedi to još😂". Nisam stigla reći ni otorinolaringologija i stigao je odgovor koji je glasio :" Eej, iskreno nisan virova da ćeš se javit. Fala ti. Naravno da kava vridi, kad ti paše?" Ne znam zašto, ali ova porukica mi je izmamila osmjeh i nekako uljepšala dan. Dogovorili smo se da će doći po mene oko 7 i da ćemo otići do centra na neko piće. Tada je bilo 5 do 4. Što je veselo značilo da imam 3 sata da se spremim. A ja sam žensko. Ne izvedivo znam. Taman sam bila gotova kad mi je telefon zazvonio. Bio je to Ante koji je javio da je stigao i da se spustim do ulaza u zgradu. Sjela sam u auto i počela je priča. " Ajde sad da se fino upoznamo, ja san Ante", rekao je i nasmješio mi se najljepšim osmijehom na svijetu. No ipak, ja sam u njemu uočila jednu drugu stvar. Njegove oči. Oči u kojima sam vidjela nebo, more i, možda će zvučati kao klišej, svoju svrhu postojanja i svoj život. Uspjela sam samo promrmljati " Sara, drago mi je". Odvezao nas je do njegovog omiljenog kafića i popili smo svaki po martini iako je on uporno tvrdio da ne pije. " Ajde, nisam ni ja neka pijandura, ali od jednog pića ti ništa neće biti. Ako ti šta bude ja odgovaram" kroz smijeh sam rekla. " Jebate, Saro, jel ti kontas da je danas subota? A to znaci da je more ljudi u gradu i da svi klubovi rade", odjednom se sjetio. Odlučili smo da ipak svatko od nas ima vremena za još jedno piće koje se pretvorilo u dva, tri, pet. Bilo mi je jako drago što se niti jedno od nas nije napilo, i što je sve onako kako treba biti. Nakon cuge, u klubu nam je postalo pretijesno i nekako je bilo previše ljudi. Sjeli smo u auto i odvezli se do igrališta koje je bilo na svega par metara od moje zgrade. Sjedili smo na vrtuljku kao djeca, slušali muziku i pričali. Pričali smo o svemu, o životu generalno, o našim razočarenjima u ljubavi itd. Činilo mi se da ga poznam cijelu život, iako sam ga zapravo poznavala tek dan. Svidjela mi se ideja da sa nekim mogu pričati o svemu bez da se bojim osude. Da mogu nekome vjerovati. Na vrtuljku smo proveli dosta vremena prije nego što je meni glava doslovno počela padati od umora, a primjetila sam da se i njemu oči sklapaju." Meni je užasno žao al ja sad moram ići, umirem koliko mi se spava", rekao je. " A ne, ne, ne dolazi u obzir da ti sad voziš ovakav doma, slupat ćeš se negdje. Večeras spavaš kod mene. Doduše na kauču, da se razumijemo😂". Isprva se nećkao, ali nije mogao odbiti trosjed uz moje insistiranje. Ušli smo u stan i odlučili smo pogledati ima li išta zanimljivo na televiziji, a onda smo konačno zaspali. Ante i ja. Ja i Ante. Na mom kauču. Kao brat i sestra. Tako toplo, tako čisto i tako nevino.Probudila sam se oko 9 ujutro. Otvorila sam oči i precipirala da nisam u svom krevetu, već na trosjedu i da je Ante pored mene. Ono što mi je izmamilo osmijeh na lice je da se sjećam apsolutno svega, da se nije dogodilo ništa što se nije trebalo dogoditi. Ustala sam trudeći se da ga ne pričepim ili da ne prouzročim ništa što bi ga probudilo. Otišla sam se istuširati i obaviti jutarnju higijenu, a kada sam se vratila, on je i dalje spavao. Otišla sam u kuhinju i krenula kuhati kavu. Odjednom sam osjetila nečije ruke oko moga struka i nečiji topli, još uvjek sneni zagrljaj. Ante se probudio i kad je vidio kavu, promrmljao " Isuse, kako znaš šta mi triba". Sjeli smo za stol u kuhinji i počeli pričati. " Vidi, ja mislim da bi mi tribali pričati o svemu šta se dogodilo u proteklih dva tri dana. Znan da se ne znamo dugo, ali ja osićan da triban nekog ka šta si ti pored sebe", bio je iskren. " Šta kažeš da probamo, pa ćemo vidjeti kako bude išlo, ne bi tia da išta forsiramo i da žurimo", nastavio je. Ja sam pričekala da završi misao i rekla sam da cijenim to što sinoć nije iskoristio priliku, a mogao je to, i da bih htjela da probamo, pa šta bude. Pogledao me je onim svojim plavim očima, i ja sam se po ne znam koji put do sad opet izgubila u njima. Već mi je lagano krenulo kruljit u želudcu pa sam se primila pravljenja doručka - naravno uz Antino zapitkivanje : " A kako to radiš, šta ćeš stavit sad tu, jel to ovako triba?". Jaja su taman bila gotova, a mi smo stavili pržiti slaninicu kad je Ante skužio da ništa od njegovog kuhanja i kad je prešao na ono što bolje zna raditi. " Pa dobro, sad kad si mi djevojka, ja mislin da bi te smija poljubit, šta misliš?"
" A dobro, mislim da bi jedna mala pusa bila sasvim prihvatiljiva i okej", rekla sam mu i nasmijala se. Polako se primakao meni, a mala pusa se pretvorila u bezbroj dugih francuskih poljubaca u kojima smo, vidjelo se, uživali i koji su, iskreno, bili potrebni i njemu i meni.
" Saroo, jebote život, ode nam slanina naša", rekao je Ante kada se počeo osjećati lagani miris paljenja mesa. Nas dvoje smo potpuno zaboravili na naše jelo. Pukli smo se smijati, a ja sam slaninicu ipak uspjela nekako spasiti. Mogu vam reći da nikada u životu nisam jela ništa slađe od tih hladnih jaja i blago zagorene slanine.
Pojeli smo doručak, i polako krenuli planirati što ćemo taj dan raditi. Ante je imao popodne trening, a ja sam bila apsolutno slobodna jer je bila nedjelja. Od svih silnih planova, vratili smo se krevetu i ignoriranju obaveza. Od naših planova da prijepodne napravimo nešto produktivno naravno nije bilo ništa. Cijelo jutro smo ležali u krevetu, smijali se, slušali smo muziku i pričali o svemu i svačemu. Dok smo slušali muziku, naletila je pjesma " Tatina princeza", koja je mene podsjetila na mog bivšeg sa kojim se jako ružno završilo, i u trenu mi obrisala smješak s lica, ali Anti naravno nisam ništa rekla, samo sam ga zamolila da prebaci pjesmu. On je skužio da nešto ne valja i pitao me da li mu želim reći šta se desilo, na što sam ja samo odmahnula glavom. " Nema veze, reći ćeš mi kad budeš spremna. Samo znaj da sam tu. I da te volim", rekao je. Ta zadnja rečenica je, osjetila sam, tako neplanirano, tako spontano i tako iskreno izašla iz njega da ja nisam mogla napraviti ništa drugo osim da ga zagrlim najjače na svijetu i sklupčam se uz njega kao malo dijete. Oko 2 smo ipak odlučili ustati, jer je on morao na trening. " Ajdee samnomm", zamolio me i počeo se uvijati oko mene. " Jesi siguran? Mislim neću smetati? Imala sam neke planove sa Tamarom, al...", nećkala sam se. Nakon nekog vremena, ipak me nagovorio, spremili smo se i krenuli na stadion. Kada smo došli, on je otišao na teren, a ja sam se popela na tribine. Primjetila sam da me cijela ekipa krajićkom oka pogledava i da se stalno nešto došaptavaju sa Antom a on gleda u mene i smješka mi se. Lagala bih kad bih rekla da mi to nije godilo. Obožavala sam gledati zagonetna lica ekipe kada bi on zabio gol i pogledao prema meni sa smješkom, a oni ništa ne znaju. Nakon što je trening završio, čekala sam ga na ulazu u dvoranu, kao što smo se i dogovorili. Izašao je zajedno sa Perišićem koji je čim me ugledao rekao :" Ma jesi ti ta Antina draga? Ante samo i tebi priča. Ja sam Ivan btw". Nasmijala sam se i samo veselo rekla :" A je, ja sam ta valjda. Sara, drago mi je😊". Ante je stajao pored nas, prebacio ruku preko mojih ramena i samo dobacio :" Ajde, vas dvoje ako ste se ispričali, idemo negdje sisti i popiti kavu da ne stojimo tu vani bezveze". Nama se taj prijedlog svidio u otišli smo u kafić u blizini stadiona. Proveli smo tamo brat bratu 3 sata sjedeći, pričajući i zezajući se, a onda je Ante rekao :" Druže, ispričaj nas, mi bi tribali ić", i vragolasto se nasmijao.
" Hajde, hajte, djeco, samo pazite šta radite", nasmijao se Perišić.
Mi smo ustali i sjeli u auto, a onda je Ante rekao da me, umjesto mojoj kući, vodi kod sebe doma, što me iskreno razveselilo, jer je do sad on uglavnom bio kod mene doma. Vozeći se prema stanu, bila sam znatiželjna i počela sa pitanjima. "Majke ti, što su me oni svi na treningu gledali onako. Jel sam naopako majicu obukla, šta?"
"Ma samo su primjetili da san sritan napokon, da radin trening kako triba i da san baš zadovoljan pa su me počeli zapitkivati o tebi i svemu tome", odgovorio mi je. Godilo mi je to. Godilo mi je što sam razlog nečije sreće i što je netko zbog mene sretniji. Ali onda smo morali na kratko prekinuti priču jer smo došli do stana. " Ajde mala, upadaj, dobro došla doma", rekao je Ante i uveo me u stan.Ušli smo u stan, a ja sam bila impresionirana kvadraturom i namještajem u njemu.
" U jebote život", nisam mogla suspregnuti svoje čuđenje. Ante se samo nasmijao i pitao me želim li gledati film ili nešto pošto je bila nedjelja, nama se nije dalo ići iz stana, a bilo nam je dosadno. Na kraju smo odlučili pustiti "Malena"-u, film Monice Bellucci pa ćemo vidjeti hoće li nam se svidjeti. Malo je reći da pojma nemam koja je radnja i šta se dešava u filmu - malo smo bili zauzeti drugim stvarima, ali ajde po redu. Pustili smo film, i smjestili se na trosjed. Ante je stavio svoju glavu u moje krilo, a ja sam ga češkala. Bacila sam pogled na njegove trbušnjake i tek tada skužila koliko je zapravo zgodan. Ante je osjetio moj pogled na sebi i pogledao me. U tom trenutku smo oboje znali šta želimo i tako očajnički trebamo. Iz očiju nam nisu frktale iskrice, već je to bila prava pravcata vatra. Ljudi moji, to nije bio seks, to je bilo baš pravo vođenje ljubavi, sudaranje dva univerzuma i spajanje dvije duše. Dvije duše koje si pašu kao prst i nokat, kao nebo i zemlja. Uživala sam u tom nečem poznatom samo nama, u toj našoj intimnosti i činjenici da je on trenutno samo moj. Ono što je daleko važnije je da sam ja samo njegova i da sam ja osoba koju on voli. A bilo je ljepo kada si netko koga voli osoba poput njega. Tako iskreno, čisto, dječije. Nakon nekog vremena, smirili smo se i zaspali. Cijelu noć sam spavala sa glavom na njegovim prsima. Kada sam se u neko doba noći probudila i shvatila da ovo nije san, i da on zapravo stvarno leži pored mene nasmijala sam se i zagrlila ga još jače. Pogledala sam ga kako spava i upijala svaku crtu njegova lica, svaki njegov dah i svaki njegov otkucaj srca. Vidjevši ga tako nemoćnog i ranjivog dok spava, shvatila sam da je on moj anđeo čuvar i onaj kojeg ja želim pored sebe. Misleći na sve to, rasplakala sam se. Dijelom zbog zahvalnosti Bogu, nebu ili kome već što mi ga je poslao i djelom zbog bojazni da ga ne izgubim. Ja sam nekako opet zaspala, a probudio me njegov poljubac. Promeškoljila sam se, a kad sam otvorila oči vidjela sam njega kako mi na pladnju donosi ružu i doručak u krevet. " Dobro jutro princezo, kako si spavala", rekao je sa smješkom. " Aa ljubavi, nisi se trebao toliko truditi, hvala ti puno". Odgovorio je da mu se nikada ne zahvaljujem za to što me voli i da ja zaslužujem i puno više od ovoga. Iskreno, taj doručak mi je odlično pasao, jer jučer skoro da ništa nisam jela. Cijelo jutro smo plesali, pjevali i zezali se. Ante je predložio da ne kuham danas ništa, da danas nema trening i da možemo otići na ručak u neki restoran. Ja sam prije toga trebala obaviti nešto na fakultetu pa je dogovor bio da me pokupi poslije toga. Dan na fakultetu činio se skroz uobičajenim, nisu se nazirala nikakva iznenađenja sve do predavanja iz Kaznenog prava. Na predavanje nam je, uz profesoricu koja nam predaje došla i dekanica koja nam je obznanila da je u tijeku projekt razmjene studenata. I to u koji grad. Imate samo jedan pokušaj da pogodite.
" Razmjena je na godinu dana. Ide se u Frankfurt. Molim sve one koji su zainteresirani da se upišu do kraja mjeseca na ovaj papir", obznanila je dekanica i otišla iz predavaonice. Nisam mogla vjerovati šta mi se događa. Baš moj fakultet organizira razmjenu. I to gdje? U gradu u kojem moj dragi igra. Pa može li bolje? To bi u prijevodu značilo da bih, pošto sam završna godina, završni rad pisala u Frankfurtu i dobila njemačku diplomu. B r u t a l n o. Tijekom ostatka predavanja razmišljala sam o sebi, o Anti, našem mogućem zajedničkom životu u Frankfurtu i budućnosti dok nisam čula profesoricu :" Kolegice, nešto ste odsutni danas. Molim Vas koncentrirajte se na predavanje." Ispričala sam se profesorici i jedva čekala kraj da mogu otrčati Anti i ispričati mu novosti. Ante me je, kako smo se i dogovorili, sačekao pred fakultetom i otišli smo na ručak u grad. Naručili smo bifteke i butelju vina. Za ručkom mi je prepričavao svoj dan, a ja sam zainteresirano slušala. " Imam i ja tebi puno toga ispričati. Nego, kada tebi počinju obaveze u Eintrachtu? Kada letiš?", pitala sam ." Ne znam još točno kad letim, ali bih trebao kroz misec i po biti tamo. Zašto? Jel tribaš nešto odatle?", rekao je zbunjeno.
"Ma ne trebam ništa budalice, nego idem sa tobom", rekla sam mu dok sam
točila vinu o čašu. " SEREŠ, OZBILJNOO, AAA VRHH, DE KAKOO", postao je euforičan. Ja sam se nasmijala i objasnila mu sve o razmjeni i kako je do toga došlo.
" Pa ovo triba proslavit. Konobar, daj rundu za sve. Kuća časti", vidno raspoložen, dragi je cijeli restoran počastio pićem zbog ove iznenadne situacija. Smirio se, i nastavili smo normalmo ručati. "Nego, jel bi bio problem ako mi večeras budemo imali društvo? Šime i Mateja su rekli da bi tili navratit da te upoznaju". Ta ideja mi se svidjela. Pogotovo zato što je to značilo da večeras kuham, jer sam to jako voljela i nikada mi to nije bio problem. Uživala sam u tome. " Ali onda sad poslije ručka moramo skoknuti do marketa da kupimo sve šta mi treba da napravim večeru", rekla sam i već u glavi počela slagati moguće menije i jela koja ću praviti. Vreme je prolazilo, mi smo pričali, pijuckali vino i baš nam je bilo lijepo. Nakon ručka i nabavke, ja sam se primila kuhinje. Pustili smo muziku i ja sam se bacila na posao. Ante je htio pomoći, nije da nije, ali mi je više odmagao nego pomagao tako da sam ga potjerala. Na kraju je samo stajao u kutu kuhinje i čudio se kako ja to sve brzo i efikasno mogu napraviti. " A meni jebena jaja zagore😂", promrmljao je pomalo zbunjeno. " Praksa ljubavi, praksa", rekla sam mu i nasmijala se. Ja sam završila jelo taman kad su Šime i Mateja pozvonili na vrata. Ante im je otvorio, i izgrlili su se kao da se nisu vidjeli 100 godina. " Ajde sad da vidimo snajkuu", rekao je Šime svojim blesavim glasom. Ne mogu reći da mi ovo " snajka" nije godilo, dapače, nacrtao mi se veliki osmijeh na licu. Ja sam postavila stol i krenuli smo jesti. Sprdali smo se cjelo večer, pjevali pjesme i sve je bilo kako treba. Momci su malo zagemištali i počeli sa pričama o nogometu, a mi cure smo počele pričati o standarnim ženskim temama. Mateja mi se svidjela na prvu, nešto me privuklo toj curi i učinilo mi se kako sam pronašla novu najbolju prijateljicu. Mateja i Šime su uskoro otišli, a ja sam išla u kupaonu skinuti šminku i leći u krevet. Ante je još malo ostao pogledato televiziju, ali se uskoro ušunjao meni nazad u krevet.
" Saro, šta misliš da mi organiziramo neku večeru kod mojih, neko upoznavanje kao?" nakon nekog vremena me pitao. Ovo pitanje me zateklo, tim više što smo kratko zajedno i nismo to planirali, ali sam bila ponosna na to što sam ona djevojka koju on želi upoznati sa majkom. "Vidiš nisam o tome razmišljala, ali dobra ti je ideja sunce. Dogovorit ćemo se još sve sutra", odgovorila sam mu, a u sebi pomislila :" Sunce ti, ovo će biti zanimljivo..."