~ I noćas gledam u zvezde, pitam se šta je sudbina ~
Vedrana i Mijat su otišli kući nakon neka dva sata, trebali su obaviti još neke stvari po gradu.
Ja sam pokušavala čitati neku knjigu, a Ante je kao gledao neki film i gledao nešto po mobitelu.
" E, šta kažeš ti da mi sutra odemo do Ikee? Naša san neki krevetac tamo. Volia bi da ga ti vidiš, pa ako ti se sviđa da ga uzmemo", predložio je dok je mijenjao kanale na televizoru.
" Da znaš da bi mogli, nije nam još puno ostalo prije nego rodim, valjalo bi sobu uredit do kraja"
Zajedno smo još malo pregledavali Ikeine stranice i ostale firme koje se bave interijerom i namještajem, a onda smo otišli leći jer smo bili premoreni.
Još jedan dan je prošao, još jedan dan sam prekrižila u kalendaru koji smo napravili specijalno za odbrojavanje dana do porođaja. Ostalo je još neka tri mjeseca, oko 75 dana ako se cure ne požure i odluče ranije doći na svijet.
Meni je postajalo sve teže kretati se, sve više su me boljela leđa i kralježnica i sve sam manje spavala ali se nisam žalila jer sam znala da me nakon svega čeka prevelika sreća. I to dupla.
Te večeri sam se vrtila po krevetu i nikako nisam mogla zaspati koliko god da sam premorena bila.
Pokušavala sam si naći što bolji položaj za kralježnicu, stavljala jastuke ispod leđa ali ništa. Jednostavno nije išlo. Već sam se bojala da ću probuditi Antu koliko se vrtim po krevetu pa sam ustala ugrijati si mlijeko da lakše zaspim. Uvijek sam to radila kad sam imala nesanicu. Uvjek mi je to pomagalo, pa će vjerovatno i sada.
Poput lopova sam na pristima hodala iz sobe do kuhinje.
Onako nespretna, nisam ništa vidjela u mraku i zapela sam za rub kreveta i udarila se u mali prst.
" Aupičku materinu", tiho sam opsovala i jauknula.
" Di si krenila u ovo doba", začula sam pospani glasić iza sebe.
Šit. Ipak sam ga probudila. Bravo Saro, debilu.
" Ma ništa ljubavi, idem si mlijeko podgrijati, samo ti spavaj" prošaptala sam i poljubila ga u obraz, a on se okrenuo na drugu stranu i nastavio spavati.
Blago njemu. Taj može zaspati gdje god i kad god hoće. Strašno nešto.
Uzela sam dekicu i sjela na balkon sa šalicom mlijeka u ruci.
Već smo ušli u drugu polovicu ožujka, tako da se i vrijeme proljepšavalo, a noći više nisu bile tako hladne.
Te večeri je noć bila jako vedra, a nebo je bilo puno zvijezda.
Sjedila sam na balkonu, gledala u zvijezde i razmišljala kako će naš život izgledati nakon što se curice rode. Bila sam sigurna da će Ante biti divan otac.
Pred očima mi se stvorila slika njega i Manu, Perišićeve kćerkice sa dočeka u Splitu. Kao i slika kada je držao Davida, Vidinog sina i plesao sa njime kada im je došao Grdović u hotel poslije utakmice sa Englezima.
Jako je volio djecu, a i oni njega. Bio je rođen za njih.
Nesvjesno sam se nasmiješila i stavila ruku na trbuh.
Još malo, još samo malo...
YOU ARE READING
Sjeti se moje ljubavi
Fanfiction"Našli su se, ona u liku anđela i on, đavo kojemu je očajnički bio potreban mir" Sara je studentica 4. godine Prava, buduća odvjetnica i mrzi nogomet. Igrom slučaja, uz pomoć svoje prijateljice Tamare, upoznaje Antu Rebića, nogometaša Hrvatske nogo...
