Sjeti se moje ljubavi - part 48

612 25 4
                                    

~ ostani
ovu noć kad svi mi prijete, ostani
zagrli me kao dijete
ostani ~

Nakon utakmice su mama i tata otišli doma, a Tamara, Ante i ja smo otišli na piće sa Šimom i Mateom i Dejanom i Anitom u obližnji kafić, odnosno bar.

Mi, cure, smo odmah prešle na naše standardne ženske tebe poput novih torbi i cipela i koja nam maska za lice trenutno najbolje paše.

Dečki su valjda pričali o nogometu, iskreno nismo ih slušale, nisu nam bili zanimljivi.

Matea me odmah počela ispitivati o trudnoći, davala mi je neke savjete pošto je ona za vrijeme SPa dobila Brunu pa je svakako imala više iskustva od mene.

Anita je samo sjedila pored nas i uglavnom šutila, tek povremeno se znala uključiti u razgovor, vidjelo se da smo joj dosadni.

Nekako sam sa Mateom bila bolja, Anita mi nikad nije sjela. Bila mi je nekako premirna, ne znam, čudno mi je nešto bilo u njoj. Ali je ovako bila slatka ženica.

Šime i Dejo su se malo nalili. Dobro zdrobili su se pa su počeli baljezgati neke gluposti.

" Bbajo moj, ja samo tebe voliiim", rekao je vidno pijani Šime grleći Dejana.

Jel moram naglasit da su izgledali pederkasto? Jako pederkasto?

" Znaaam ljubavi i ja tebe. Al brate nemoj sad u javnosti smo, to ćemo poslje", zajebavao se Dejan i vragolasto namignuo Šimi a mi smo se svi smijali ko budale.

" E ajmo mi, ne mogu ih slušat više", rekao mi je Ante u jednom trenutku.

"Dobra ideja. I meni leđa otpadaju", rekla sam i pokupili smo se.

" A nee pa di ćetee, pa tek smo počeli pit", protestirao je Šime i počeo se vješati po Anti.

" Ma biži budaletino. A i mislin da si ti dovoljno popija za večeras", smijao se Ante i pogledao prema Matei koja je kimnula glavom u znak potvrde.

Jadna se već naviknula na Šimine izjave ljubavi.

Odvezli smo Tamaru doma i vratili se u naš stan.

" O fala Bogu", rekla sam skidajući patike i bacajući se na trosjed.

Od veličine trbuha leđa su me počela ubijati. Već sam bila toliko široka i ogromna da smo se zezali da me je lakše preskočiti nego zaobići.

" Još samo trii misecaa", rekao je Ante i doslovno legao na mene.

" Ante mrcino ugušit ćeš me",
pokušala sam ga maknuti sa sebe.

" Jedino pusama, princezo", prošaputao je i poljubio me.

" Ovoo jee biloo slatkoo", rekla sam i zagrlila ga

Voljela sam ga u svakom izdanju, ali sweet Ante is my favourite Ante. Voljela sam kad je nježan. Uglavnom može biti takav. Kad hoće.

Ležali smo tako zagrljeni i ja sam valjda zaspala pošto sam se u neko doba noći probudila jer sam bila žedna i bila sam u sobi.

Valjda me je donesao sa trosjeda da me ne budi, duša moja.
Uglavnom, popila sam vode i vratila se u krevet.

Vrila sam se brat bratu sat vremena,ali džabe, neće san na oči nikako.

Već sam se smorila koliko sam se vrtila po krevetu i skužila sam da od toga neće biti ništa.

Iz ladice pored kreveta sam izvukla bilježnicu u kojoj smo Ante ili ja, kako koji dan, odbrojavali dane do porođaja.

Imali smo običaj pod svaki dan upisati neku kratku porukicu tipa " Jedva čekamo da vas upoznamo", ili " Niste ni rođene, a već vas volimo više od ikoga na svijetu". Planirali smo im to dati da pročitaju za osamnaesti rođendan.

Gledajući te porukice i uspomene uvidjela sam koliko vrijeme leti.

Pomazila sam se po trbuhu i tiho, da ne probudim Antu proštaptala " Još malo cure".

Sjeti se moje ljubaviWhere stories live. Discover now