~ Ako me pitaju, moja ljubavi, jel mi fali život od prije, reć ću nije ga ni bilo bez tebe ~
" Ne, ne diraj ju, takneš li ju samo glavu ću ti otkinit. Ne diraj ju", čula sam kroz san u neko doba noći kako netko bunca. Protrljala sam oči. To je bio Ante koji je upravo imao noćnu moru. Poljubila sam ga u obraz i nježno ga zagrlila. " Ljubavi, ne brini se ništa, samo si ružno sanjao, tu sam, dobro sam jer me ti čuvaš. Ništa se nije dogodilo", pokušala sam ga smiriti. "Isuse i Marijo, hvala ti Bože šta san samo sanja. Obećajen da neću dopustit da ti se išta više dogodi, obećajen", rekao je Ante i uplašeno me zagrlio. " Ajde smiri se molim te, tu si i čuvaš me. Moraš sada leći i odmoriti se, imaš trening sutra i moraš ga odraditi", jedva sam ga nekako smirila. " Imaš pravo, Adi će popizdit ako sutra ne buden igra kako triba i ako ne buden na nivou", složio se samnom i jedva nekako zaspao. Ali ne zadugo. Alarm nam je zazvonio negdje oko 7 sati. " Jeben ti nedilju krvavu da ti jeben", proradili su iz njega Imotski geni. Ja sam samo zakmečala i pokrila se jorganom, odnosno pokrivačem preko glave, no ipak sam za par minuta ustala. Odgegala sam se do kuhinje i na žmirećki stavila kavu za vodu. Fun fact : ni Ante ni ja nismo mogli preživjeti dan ako ne popijemo bar 2 - 3 šalice kave. Ipak smo se uspjeli nekako spremiti i krenuti prema gradu. Ante je otišao na trening, a ja sam otišla na kavu sa Mijatovom Vedranom i vratila se kući jer sam uskoro imala prvi ispit otkad sam u Frankfurtu. Usput sam pospremila stan malo i oprala veš. Volim ovakve dane kada sam produktivna i kada napravim sve što sam trebala. Taman sam kuhala ručak, kada se Ante vratio sa treninga. Danas je na meniju bila riža i bečki, znala sam da to obožava. Kada je osjetio miris u kuhinji, samo se privukao i počeo njušiti :" Jebotee, kako ovo dobro izgleda i mirišii. Gladan san ka pas", rekao je što i nije bilo čudo. Otkad je počela Bundesliga i otkad su imali pojačane treninge ojačao je i počeo više jesti, iako je i dalje pazio da jede zdravo. " Mada znaš ja bi ipak nešto drugo jeo", pogledao me vragolasto i počeo me ljubiti. "Mrcino, ohladit će ti se sve", rekla sam kroz osmijeh ali naravno da nisam ništa poduzela da ga spriječim. "Poželio sam te se", rekao je zatvorenih očiju. Želio me je isto onoliko koliko sam ja željela njega, a to znači jako puno. Naravno da smo završili na trosjedu, a šta drugo. Ovaj put sam ja preuzela inicijativu. Bacila sam ga na trosjed i sjela na njega. Voljela sam njegovo isklesano i meni dobro poznato tijelo. Vodili smo ljubav u našem već dobro poznatom ritmu, uživajući jedno u drugom. Toliko dobro sam poznavala njegovo tijelo, svaki pregib, svaku kost, svaku rupicu, način na koji mu se koža ježi kad izgovorim njegovo ime. Volio je to. A i on je znao kako samnom. Znao me izluditi kao nitko u životu i znao je točno šta mi treba. Mi smo znali uživati jedan u drugom kao što nitko nije. Također, zaboravila sam napomenuti da je, uz to što je ojačao, postao i izdržljiviji u ovakvim stvarima. Nikad njemu dosta. Ja se, hvala Bogu, nisam bunila.
To be continued...
A/N : Još jedan dio je vani, ja bih rekla najeksplicitniji do sada, ali složit ćete se samnom da i toga treba. Ovaj dio će se posebno svidjeti onima sa bujnom maštom, pa uživajte! Yours, S😌❤
YOU ARE READING
Sjeti se moje ljubavi
Fanfiction"Našli su se, ona u liku anđela i on, đavo kojemu je očajnički bio potreban mir" Sara je studentica 4. godine Prava, buduća odvjetnica i mrzi nogomet. Igrom slučaja, uz pomoć svoje prijateljice Tamare, upoznaje Antu Rebića, nogometaša Hrvatske nogo...