Jedini put kada me je Ante ostavio u bolnici je kada je otišao odigrati utakmicu protiv Bayera i to na moje insistiranje.
Taj dan smo svi pratili utakmicu, Kata je bila samnom u bolnici i pravila mi društvo, a Mara je otišla sa Antom na stadion.
Cijela bolnica je bila euforična oko utakmice, ispalo je da su svi bili fanovi Eintrachta. Bilo je i nešto fanova Borussije Dortmund, ali su oni navijali za nas u ovoj utakmici. Pošto su svi znali tko sam i čija sam, svi su se, uključujući i osoblje, okupili u našoj sobi i pratili utakmicu.
Ante je briljirao, zabio je dva gola i asistirao za još dva, a kada je zabio drugi gol, pronašao je kameru i pokazao srce. Ja sam se osjećala počašćeno i presretno jer sam znala da je to srce za mene. Nakon utakmice, Ante je odmah doletio u bolnicu, čak nije niti proslavio pobjedu sa ekipom kako treba.
Kata je otišla kući pomoći Mari da naprave ručak, a baš kada je Ante ulazio u moju sobu, doktorica nam je rekla da me pušta ranije iz bolnice, da je sve uredu i da se mogu paziti i kući. Jedva smo dočekali. U roku 5 minuta smo bili spremni za polazak.
" Ajde malena, vodin te kući", rekao je Ante u jednoj ruci držeći torbu u kojoj su mi bile stvari, a u drugoj moju jaknu.
Mojih tjedan dana u onom paklu su napokon prošla. Sljedeći put ću u bolnicu ući tek za četiri mjeseca mjeseca, kada sam trebala roditi. Stajali smo na sred hodnika. Meni su se odvezale tenisice i pokušala sam ih zavezati, ali od trbuha nisam mogla ni doći do njih. Pukli smo se smijati, a Ante se sagnuo da mi ih zaveže.
U tom trenutku smo začuli glas iza nas kako nam nešto govori.
" E da mi je neko rekao da ću ovo da vidim, ne bih mu verovao. Od onog šmekera Rebića da je nastala ovakva papuča, šta će to biti batice". Glas je pripadao Luki Joviću. Njih dvoje su se bratski i stali nasred hodnika i razgovarali. " Jebiga, šta da ti kažem,a otkud tebe vamo?", pitao je Ante, a Luka mu je rekao da je trebao podići neke liječničke potvrde što ga je klub tražio, nisam ga baš razumjela.
Pozdravili smo se i svatko je otišao na svoju stranu.
Dobila sam otpusno pismo i krenuli smo u stan.
" Mara i Kata prave ručak. Pohaju ja mislin, nadan se da se nećemo otrovat od njihove kužine", sprdao se Ante, a ja sam bila zahvalna što su tu i što su mi htjele pomoći oko kućanskih poslova i svega sad kad mi je već sve bilo teško raditi zbog trbuha.
Kada smo došli u stan, Mare i Kate nije bilo. Ostavile su nam poruku da su otišle prošetati i kupiti kruh usput.
Prvo što sam napravila je otišla se otuširati kao čovjek, mrzila sam one bolničke tuševe.
Čula sam da mi zvoni mobitel i viknula Anti da se javi. Nisam se pretjerano trudila čuti razgovor jer je voda stvarala buku, a znala sam da će mi Ante reći kasnije tko je zvao i šta je trebao.
" Halo", rekao je Ante.
" Halo? Gdje je Sara i tko si ti?", upitao je dubok muški glas kada je čuo da se nisam javila ja, već Ante.
" Gdje je Sara nije bitno, a ja san njen zaručnik. Šta triba?", lagano se već iznervirao.
" Zaručnik,a? A tako dakle. Vidi ti male. Brzo me zaboravila. Ništa, reci joj da se sljedeći put javi i da ju pozdravlja Karlo. Znat će ona tko je jako dobro.", rekao je muškarac. Anti ništa nije bilo jasno. Pomalo je bio i ljut.
To be continued...
A/N : Nadam se da će vam se novi dio svidjeti. Tko je Karlo i kakve on veze ima sa Sarom vidjet ćete u sljedećem dijelu u kojem će se otkriti Sarina prošlost. Obavezno ostavite vote i komentar, vesele me vasi dojmovim. Ljubim vas, - S❤
YOU ARE READING
Sjeti se moje ljubavi
Fanfiction"Našli su se, ona u liku anđela i on, đavo kojemu je očajnički bio potreban mir" Sara je studentica 4. godine Prava, buduća odvjetnica i mrzi nogomet. Igrom slučaja, uz pomoć svoje prijateljice Tamare, upoznaje Antu Rebića, nogometaša Hrvatske nogo...
