Sjeti se moje ljubavi - part 45

642 24 2
                                    

~ odjednom ti
u jutru što kraj mene drijema
ti
a činilo se nikog nema ~

" Pa heej vas trojee", rekla je Tamara dok me je grlila kad je ušla u stan.

Ovo troje, odnosilo se naravno na blizanke i mene.
Ja sam odmah pristavila kavu. Već vidim da će ovo biti jedan divan reunion i jedna divna trač partija.

Tamara je bila kod nas jedno tri sata. Ispričale smo se o svemu, o mojoj trudnoći, planovima za vjenčanje - ipak sam nju odabrala za kumu sa moje strane.

Bila je uzbuđena kao i ja, možda čak i više od mene ako je to moguće iako još nismo niti odredili datum vjenčanja, a kamoli išta drugo

. Nismo žurili, odlučili smo da ćemo svadbu praviti nakon što rodim, htjela sam da na svojoj svadbi mogu i plesati i popiti i veseliti se. To valja proslaviti kako treba.

" Omg naći ćemo ti neku predivnu vjenčanicu bit ćeš mi ko princeza", rekla je skakajući mi euforično po stanu

" Aman zaman ženo draga smiri se, ima vremena još do toga", smijala sam se dok je ona i dalje skakala kao retardirana vjeverica i zamalo mi srušla vazu koja je stajala na regalu ispod televizora. Bože me sačuvaj i sakloni.

Taman kad se ona spremala ići, Ante je došao sa treninga.

" Ups, izgleda da san upa u babinjak. Pa helou Tami, kako si?", rekao je kad je vidio da imamo gošću, a onda je prišao meni i poljubio me.

" Jebiga baš znaš upiknut trenutak kad trebaš doć. Taman smo tebe tračale. I dobro sam, fala", rekla je i dodala da se šali što se tiče ovog za tračanje a Ante i ja smo se smijali.

Bilo mi je drago da se moj budući muž i moja najbolja prijateljica dobro slažu i da nisu ljubomorni jedno na drugo. To mi je bilo užasno bitno.

S Tamarom sam se dogovorila da ćemo otići na kavu sutra, sad je morala žuriti, imala je posla po gradu.

Ona je otišla, a ja sam sebi i Anti napravila brzinski ručak.

Ante je bio baš uzbuđen oko utakmice koja je bila sutra. Baš mu se igralo.

" Reka mi je Dalić onaj dan da će mi dat svih 90 minuti", rekao mi je dok je dok je jeo popečke sa špinatom i krumpir koji sam napravila.

To meni i nije bilo nekakvo iznenađenje iskreno. Bio je dobar, čak što više, odličan i bio je zdrav. Nije bilo nikakvog razloga da ne odigra 90 minuta.

" Ajde super. Jel misliš da ćete ih svladat? Jesu teški?", pitala sam ga.

" Ma oćemo, nisu oni zajebani, mislin da možemo bez problema bit prvi u grupi ako ne bude nikavih povreda i to", rekao je i stvarno vjerovao u to.

Stvarno su dečki bili dobri, davali su 150 % od sebe.

A tu smo bili i mi, navijači koji smo vjerovali u njih i koji smo im davali snagu.

Dečki su nam nakon svjetskog vratili vjeru u hrvatski nogomet koji je bio pred raspadom. Učinili su cijelu Hrvatsku puno ljepšim mjestom za živjeti, napokon smo svi bili jedno.

Nakon ručka smo malo prispali, a onda je Ante opet otišao na trening. Jadan po cijeli dan trenira.

Ja sam otišla oprati njegov dres koji sam mislila nositi sutra. Nije dugo bio korišten kako Ante od desetog mjeseca nije imao obaveza i utakmica sa reprezentacijom tako da ga je trebalo osvježiti.

Naravno da sam planirala ići na utakmicu. Dobro sam se osjećala, nisam imala problema i iako sam bila u poodmakloj trudnoći, nitko me nije mogao spriječiti da budem najglasniji navijač tamo.

Cijeli dan sam puštala navijačke pjesme i nabrijavala se za sutra. Ma razbit ćemo ih❤

Sjeti se moje ljubaviWhere stories live. Discover now