Sjeti se moje ljubavi

Sjeti se moje ljubavi- part 19

~ Bila bi nam lijepa beba, moje oči a na tebe cijela. Pa da iz kolica vire crte tvoga lica ~

Zaspali smo zagrljeni po ne znam koji put. Pred jutro sam se probudila i osjetila čar jutarnjih mučnina. Ante se također probudio kada me je čuo da ustajem iz kreveta. Dotrčao je do kupaone i držao mi kosu. " Ljubavi, stvarno ne trebaš biti tu sad, ne moraš gledati ovo, mogu sama, hvala ti puno", rekla sam mu zahvalno. " Ajde šuti tamo. Ja želin bit sa tobon i prolazit kroz sve šta ti prolaziš. Ne želin da budeš sama. Ipak san ja kriv za ovo." Ovo posljednje je rekao smijući se. Bila sam mu jako zahvalna što tako pazi na mene. Nakon što sam ispustila dušu, ustala sam i napravila nam doručak na koji su došli naši roditelji. Oni su taj dan imali let za kući, iako je moja mama zamalo odustala od povratka. Htjela je ostati s nama. Mislim volim ja mamu, naravno, ali nekako nam je trebalo malo mira i da budemo sami da prihvatimo i percepiramo sve nedavne događaje. Jedva sam je uvjerila da trudnoća nije bolest, da nisam nesposobna zato što sam trudna i da nisam sama. Imam Antu pored sebe. Otpravili smo ih sve na avion i odahnuli. Cijeli taj dan smo proveli češkajući se i gledajući filmove, jer je bila nedelja i nismo imali nikakvih obaveza. Sve je bilo uobičajeno, Ante je odlazio na trening, a ja sam doma učila jer nisam htjela zapostaviti fakultet zbog trudnoće, pogotovo zato što me je dijelio još samo diplomski rad i njegova obrana do diplome. Inače je bilo u planu da razmjena traje godinu dana, ali sam ja sve ispite položila prije vremena tako da sam u samo tri mjeseca koliko sam u Frankfurtu skoro uspjela očistiti sve. Nisam spomenula, da sam sve ovo vrijeme koliko sam u Frankfurtu radila preko studentskog servisa u jednom odvjetničkom uredu kao pripravnica. Inače bi to mogla tek poslije faksa, ali sam našla dobrog poslodavca koji me uzeo i prije nego što sam završila zbog mojih sposobnosti, što bi značilo da poslije diplome ja komotno mogu odmah početi samlstalno raditi. Dve muhe jednim udarcem. Ante i ja smo bili ponosni jedno na drugo zbog naših poslovnih sposobnosti i rezultata - njemu je baš krenulo sa Eintrachtom, zadnjih 10 utakmica su prošli bez poraza i trenutno su bili treći na tablici Bundeslige. On bi meni posvetio svaki gol koji bi dao, a ja njemu svaki svoj položeni ispit. Slagali smo se i nadopunjavali kao ying i yang. Vrijeme je prolazilo, a meni je trbuh rastao. Ante me znao zezati kako me je sada lakše preskočiti nego zaobići. " Samo da te podsjetim, panju, da si ti kriv za to kako ka sad izgledam, tako da šuti tamo", rekla bih i pogodila ga jastukom. Iako se kao trudnica nisam vodila time da jedem za dvoje, trbuh mi je bio ogroman ali se nisam obazirala na to. Samo neka je beba živa i zdrava. Ipak sam već ušla u drugo tromjesečje. Nismo se usudili kupovati robicu i namještaj za bebu, osim onog unisex, jer još uvjek nismo znali kojeg je spola beba. Sve do jednog sunčanog dana u prosincu kada smo zajedno krenuli na kontrolu Kao i obično Ante je išao samnom, on nije propuštao niti jedan pregled.
Nakon što je doktorica ustanovila da trudnoća ide savršeno i da je sve u apsolutnom redu, pitali smo ju vidi li spol bebe. " Naravno", rekla je, a mi smo se htjeli pojesti od nestrpljivosti i uzbuđenja.

To be continued...

A/N : Nadam se da će vam se novi dio dopasti! Željela bih vam naglasiti da nisam previše upućenja u sistem studiranja Prava u Njemačkoj pa ćete mi oprostiti ako sam nešto pobrkala u koracima obrazovanja😊. Također, voljela bih da mi napišete što mislite, hoće li Ante i Sara dobiti djevojčicu ili dečkića? Zanimaju me vaša predviđanja. Uživajte! All the love, S❤